Hrvje Rendulić: PUP – poremećaj u prehrani

Tjedan skretanja pažnje na PUP traje od 26.veljače do 3. ožujka.

Zadnji tjedan u mjesecu veljači pokušava se obratiti pozornost na raznolike poremećaje u prehrani. Prema nekim normama u narodu u svijetu prehrane upotrebljavaju se skraćenice za neke izraze jer su sami po sebi dugački, a na taj način ljudi ih lakše zapamte i registriraju.

Skraćenice su postale dio svakodnevnog komuniciranja, a upravo je PUP skraćena verzija od poremećaja i prehrani. U narednom tekstu saznajte više informacija o Udruzi „NADA“, poremećajima u prehrani kao i načinu na koji možete pomoći.

poremecaj-prehrana-1

W: Možete li nam reći više informaciji od udruzi „NADA“ tj. čime se bavi?
Udruga NADA postoji kao nevladina neprofitna organizacija od 2000-godine. Cilj naše udruge pomoći je oboljelima i njihovim obiteljima aktivnostima naše udruge. Voljeli bismo se izboriti da napokon imamo referalni centar za liječenje PUP-a, imati tim subspecijaliziranih liječnika, ponuditi oboljelima literaturu na hrvatskom jeziku koje kod nas gotovo da i nema, socijalizirati oboljele i njihove obitelji, izboriti se za bolje zdravstvo naših oboljelih, doći do elementarne logistike kao i sredstva za potreban rad udruge. Kroz našu udrugu tražeći pomoć prošlo je više od 8000 oboljelih.

W: Kada započinje tjedan PUP-a i koji je konkretno cilj promoviranja?
Tjedan skretanja pažnje na PUP traje od 26.veljače do 3. ožujka, a ove godine obilježavamo ga u gradskoj knjižnici „Bogdan Ogrizović“ u Preradovićevoj ulici u 19.30 h. Ulaz je besplatan i svi su dobrodošli. Većina zemalja u svijetu pa tako i Hrvatska posvećuju zadnji tjedan u veljači, pažnju na poremećaje u prehrani.

W: Kako javnost gleda na rad vaše udruge i volontera?
Mislimo da javnost još nedovoljno ozbiljno shvaća potrebu postojanja naše udruge i naš rad je otežan iz nekoliko razloga. Međutim mi smo pozitivci, entuzijasti i činimo sve mogiće kako bismo i dalje bili podrška oboljelima i njihovim obiteljima. Svi dobronamjerni nam mogu pomoći, no međutim zainteresiranih ima vrlo malo. Pretpostavljamo da je stigma u pitanju jer se boje da će biti povezani onda s PUP-om. No koji je bolji način nego pomoći onima koji si sami ne mogu pomoći, a mi smatramo da nema ljepšeg osjećaja od toga.

W: Kako funkcionirate bez financijskih sredstava i na koji način se rad udruge NADA može poboljšati?
Već šest godina nismo primili nikakva sredstva od državnih i privatnih organizacija, a financijska sredstva dolaze uglavnom od donacije građana. No međutim to nije dovoljno za pokrivanje osnovnih troškova kao što su telefon, kopija literatura, Internet i ostalo. Već smo u nekoliko navrata preko društvenih mreža pokrenuli akciju prikupljanja sredstava, no odaziv je bio vrlo mali, gotovo nikakav. Želimo naglasiti da nitko nije imun na ove bolesti, a ljudi tek počinju reagirati kada se njima ili njihovim najdražima počnu događati navedene bolesti.

W: Postoje li kakvi natječaji na koje se udruga može prijaviti i kako to funkcionira?
Udruga NADA se redovno aplicira na javne natječaje, no unazad zadnjih šest godina nismo dobili ništa, čak niti negativan odgovor. Činjenica je da u Hrvatskoj nema ambulante, liječnika i bolničkog odjela u kojem bi oboljeli dobili pomoć te ako usporedimo to sa svjetskim standardima, vani postoji liječenje velikog i teškog zdravstveno socijalnog problema PUP.

W: Kako ljudi volonteri mogu pomoći udruzi NADA?
Udruga NADA ima potrebu za volonterima svih profila, od grafičkog dizajnera, dijetetičara, psihologa, liječnika, osobama za komunikaciju, ludima koji će tražiti sponzore i aplicirate se na razne natječaje, organizaciju događaja i ostalo. Nažalost nemamo svoj prostor pa tako nismo u mogućnosti ni organizirati potrebne radionice, ali se nadamo da će nam netko biti zainteresiran pružiti financijsku podršku kako bismo mogli pomoći oboljelima na bilo koji način.

W: Zašto se ljudi boje toliko pričati o PUP-u?
Zašto se boje pričati o PUP-u, a ne boje se pričati o nekim drugim bolestima? Zbog sramote mogli bismo reći. Ljudi su nedovoljno educirani ili se ne žele educirati. Misle da su oboljeli sami krivi što su bolesni, a oboljeli se boje pričati zbog diskriminacije u društvu i na poslu. Voljeli bismo ponoviti da nitko nije imun na tu bolest bez obzira na godine, spol, obrazovanje ili ekonomski status.

W:Kako Vam čitatelji i građani mogu pomoći?
„Pozivamo sve dobronamjerne da nam pomognu na bilo koji način, prema mogućnostima i sposobnostima. Želja nam je prikupiti dovoljno sredstava kako bismo otplatili dug gradu Zagrebu i pokrili troškove oko toga. Kada bismo to bili u mogućnosti onda bi nam bilo dozvoljeno podnositi molbe za natječaje, javno organiziranje akcija u svrhu prikupljanja sredstava i obilježavanja važnih datuma.

Naš rad je 100% volonterski, no međutim neke troškove poput telefona i interneta moramo platiti kako bismo i dalje bili dostupni 24 h dnevno. Račun udruge NADA je u blokadi zbog neplaćenih računa što je posljedica nedovoljno sredstava za normalno funkcioniranje udruge. Ako netko želi pomoći prilogom može to napraviti uplatom na račun našeg prokuratora, likvidatora koji nam i na takav način želi pomoći. Također, priloge možete dati i meni (Hrvoju Renduliću) budući da sam na prosvjedu na Cvjetnom trgu već 65-i mjesec uz legalnu potvrdu o prijemu sredstava.

Uplatu možete izvršiti na:
BOŽIDAR HOJAN
za Nadu
ZABA, HR4923600003112155927
Zagreb

Kontakt Udruge: Hrvje Rendulić
Mob: 0998485167
E mail: hrvojerendulic@net.hr

Autor: Marina Jakšić