“Mnogo očeva vole moje knjige jer se mogu identificirati s Pettsonom. Siguran sam kako postoji podjednak broj očeva, kao i majki, koje vole svoju djecu, ali to ne pokazuju na jednak način. Pettson razmišlja na način kako većina muškaraca razmišlja. Vjerojatno ga zato očevi vole.”
Sven Nordqvist (rođen 1946.) poznati je švedski autor i ilustrator dječjih knjiga, od kojih su najpoznatije one o starčiću Pettsonu i mačku Findusu.
Godine 1983. osvojio je prvu nagradu na natječaju za najbolju slikovnicu i otad radi isključivo kao autor i ilustrator dječjih knjiga.
Tijekom karijere, nagrade je osvajao u domovini i inozemstvu, a knjige o Pettsonu i Findusu ekranizirane su u televizijskoj seriji 1999. godine.
Godine 2007. osvojio je nagradu Augustpriset, u kategoriji dječje knjige, za knjigu ‘Var är min syster?’ (Gdje je moja sestra?), 2003. godine dodijeljena mu je nagrada Astrid Lindgren-priset, a 1992. godine osvojio je nagradu Deutscher Jugendliteraturpreis.
U Hrvatskoj su u izdanju nakladnika Planet Zoe objavljene autorove slikovnice ‘Kad je Findus bio mali i izgubio se’, ‘Gužva u povrtnjaku’, ‘Findus na kampiranju’, ‘Findusov Božić’, ‘Torta za Findusa’, ‘Pettson ima loš dan’, ‘Uljez u dvorištu’ i ‘Lov na lisicu’.
U ovom zanimljivom i vrlo otvorenom intervjuu podijelio je svoje misli, što mu je donijela starost, zašto su posebni njegovi likovi, odbijanju doživljenom na umjetničkim školama koje ga nije pokolebalo u želji da postane dječji autor, te zašto je starčić Pettson ikona (samohranih) očeva.
W: Niste prvi put u ovoj regiji?
U pravu ste, bio sam ovdje prije mnogo godina, kao turist. No, u Zagrebu sam prvi put.
W: Znate li koliko su vaše knjige o starčiću Pettsonu i njegovom talentiranom mačku Findusu popularne u Hrvatskoj?
Čuo sam nešto o tome (smijeh), no nisam to znao prije dolaska u Hrvatsku. Kad sam se spremao za obilazak Zagreba, razgovarao sam s ljudima i mojim agentom i to saznao.
W: U mladosti ste htjeli biti ilustrator, no odbijeni ste u nekoliko umjetničkih škola?
Da, tako je. Nakon srednje škole želio sam upisati umjetnički fakultet, prijavio sam se u tri različite škole, no nisu me primili niti u jednoj.
Tek sam kasnije saznao kako bi bilo neobično da su me primili iz prvog pokušaja, no tad nisam znao kako morate biti uporni. Mislio sam kako nisam dovoljno dobar za ilustratora, te sam postao arhitekt.
W: S obzirom da ste po struci arhitekt, smatrate li se prvenstveno ilustratorom?
Da, mislim kako sam prvenstveno ilustrator, nakon toga pisac, a tek nakon tog arhitekt (smijeh).
Dobro mi je došlo moje formalno obrazovanje za gradnju vlastite kuće, ali ne radim kao arhitekt. A što se tiče ilustracija, mislim kako sam dobar crtač, no to nije isto što i ilustrator.
W: Jesu li djeca najzahtjevnija publika?
Ne, kritičari su najzahtjevniji (smijeh). Nisam nikad doživio djecu zahtjevnom, iako sam uvijek sretao djecu kojoj su se moje knjige sviđale.
Možda su bili dobro odgojeni i pristojni pa mi nisu htjeli reći što im se ne sviđa. Iako, nikad nisam bio tip autora koji se puno druže s djecom, isprobavao sam priče dok sam ih pisao na vlastitoj djeci, dok su bila mala. Njima su se uvijek moje priče jako sviđale.
W: Danas nemate puno prilika za susrete s djecom?
Ne više. Dok sam bio mlađi, pa sve do prije 15-ak godina, odlazio sam u škole, družio se s djecom. No, danas mi to više nije primamljivo, teško mi je putovati, biti u nepoznatim gradovima i hotelima kako bih proveo sat ili dva s djecom.
Volim biti s malim čitateljima, no ne osjećam se potpuno opušteno dok razgovaram s njima. Možda zato djeca vole moje knjige. Ne trudim se biti popularan, svidjeti im se (smijeh).
W: Koliko je teško biti danas čitan ako se ne promovirate sami?
Zapravo ne znam. Imao sam sreće postati poznat od samih početaka svoje karijere. Nisam imao potrebe nuditi se ikom.
W: Može li se onda reći kako se smatrate „starom školom“ pisaca jer se danas autori moraju promovirati sami na sve moguće načine?
Moj je sin također ilustrator, crta mangu i ima potpuno drugačiji način vlastite promocije nego što sam to imao ja. Često se sreće sa svojim obožavateljima preko Interneta.
U vrijeme kad sam ja započinjao s radom, takvih mogućnosti nije bilo. Sjećam se da sam obišao nekoliko mjesta, ponudio svoje radove i odmah ih uspio prodati. Nisam se trebao reklamirati, samo sam pokazao što sam napravio.
W: Smatraju vas herojem samohranih očeva – Pettson je istovremeno i majka i otac u jednoj osobi?
Mnogo očeva vole moje knjige jer se mogu identificirati s Pettsonom. Siguran sam kako postoji podjednak broj očeva, kao i majki, koje vole svoju djecu, ali to ne pokazuju na jednak način. Pettson se voli baviti stolarijom, graditi svari, popravljati.
On razmišlja na način kako većina muškaraca razmišlja. Vjerojatno ga zato očevi vole.
W: Kako danas provodite vrijeme?
Kad sam bio mlađi, htio sam samo putovati svijetom. Ta želja je s godinama iščezla, a osim što ne putujem, zadnjih godina i daleko manje radim na knjigama.
Zimi mnogo šećem, a inače dane volim provoditi u prirodi. Noću se igram na računalu, volim igre u kojima gradite gradove poput Civilizacije, iako ne volim nasilnu komponentu igara, ne volim kad imam neprijatelje protiv kojih se moram boriti. Gledam i mnogo filmova.
W: Gdje tražite svoju inspiraciju?
Odlazim u umjetničke galerije i gledam djela drugih umjetnika. Neko vrijeme mi je uvijek bilo potrebno za odluku da krenem raditi na novoj knjizi, potrebno je dugo vrijeme da bi se došlo do dobre ideje.
A osobito meni s toliko godina iza sebe jer pomalo gubim užitak u crtanju. Nije više tako zabavno kako je bilo nekad.
Danas više uživam u stolarskim poslovima, u izrađivanju stvari od drveta, a to opet mogu raditi samo u ljetno vrijeme.
W: Koliko je zahtjevno napraviti knjigu?
Potrebno je mjesec do dva kako bi se smislilo tekst i to samo u slučaju ako je ideja dovoljno dobra – a u posljednje vrijeme nije baš da imam sjajnih ideja u izobilju (smijeh). Kad imam dovoljno dobru ideju, sjedam za računalo i pišem tekst.
Uhvati li me inspiracija, znam raditi po cijele dane – skiciram cijelu knjigu, svih 24 stranice, a nakon toga krećem od početka raditi na svakoj detaljno.
Potrebno mi je oko mjesec dana za napraviti sve crteže. Neki crteži mi uzmu samo nekoliko sati, na nekima radim danima ako imaju mnogo detalja.
W: Smatrate li se perfekcionistom?
Da, moglo bi se reći da jesam. Znam ostaviti sliku s mišlju kako ne može biti bolje od onog što sam nacrtao, iako nikad nisam potpuno zadovoljan. No, kad vidim s vremenskom distancom svoje radove, mislim kako su prilično dobri.
W: Vaše su knjige realistične, u njima se mogu naći cigarete, pivo, kava… Radite li to namjerno, jesu li vas kritizirali zbog toga?
Da, radio sam to namjerno, htio sam da knjige budu realistične. Ne zato što me posebno zanima tamna strana, želim da bude sretan kraj u svakoj knjizi, da se čitatelj osjeća dobro, ali smatram kako knjige moraju biti realistične.
I istina je kako Pettson jednom godišnje, na Badnjak, puši svoju lulu, no ne mislim kako bi bilo opravdano da me se zbog toga kritizira što mu ne želim uskratiti taj užitak (smijeh).
W: Pettson nema suprugu. Da li je bio ikad zaljubljen?
Ne znam, nije mi nikad pričao o svojoj prošlosti u 60 godina koliko ga poznajem (smijeh). Iako, u jednoj knjizi, kad se Pettson nađe u planinama, on se sjeća života kakav je bio prije, kad je bio mlad. Tad i spominje jednu djevojku, no nakon toga više o tome nije pričao.
W: Što čitate, zanimaju li vas konkurentni autori za djecu?
Čitao sam takve stvari ranije, danas više ne. Zapravo, uopće jako malo čitam u usporedbi s tim kako je to bilo nekad. Danas više volim gledati slike. Dok sam čitao intenzivnije, uvijek sam imao tri knjige – jednu o kojoj sam slušao od drugih, drugu koju sam čitao noću, te treću deblju koju sam čitao dugo vremena.
Omiljena knjiga, još otkad sam ju prvi put pročitao, bila je ‘Ubiti pticu rugalicu’ od Harper Lee.
W: Radite li na nečem novom, planirate li izdavati još knjiga?
Ne znam hoće li biti novih knjiga. Posljednje na čemu sam radio bilo je ‘Gdje je moja sestra?’, knjiga sa velikim ilustracijama, gdje tekst ne igra veliku ulogu. Mislim kako će i sljedeći rad biti nešto slično, samo ilustracije, bez teksta, no ne znam još ništa precizno.
Izvor: citajme.com
Fotografije: Markus Marcetic, Sven Nordqvist, ZBF, Denis Vukosav
