Baba Jaga? Upitate li za nju, svatko će vam drukčiji odgovor dati: netko veli Suncu kuma, netko kaže vještica, jednomu je pomogla, drugoga bome i pojesti htjela.
Svi se slažu da je strašna, ali nitko ne zna ni kada je ni zašto takvom postala. Sigurno je jedno: za vijeka se svojega svakakvih čuda nagledala, a sad je evo u priči kakvu ne poznaje. U priči s divom nepobjedivim i lutkom koja iz ormara progovara. U jednoj s haljinama i djecom što gube se i traže. I Tim Gradom u koji mora, ali joj se nikako ne ide.
A što je ondje čeka i hoće li nam se vratiti, znaj, ovisi pomalo i o tebi.
Otvori ovu knjigu i već je korak napravila. Pročitaj stranicu-dvije i eno je, namiguje i juri, u mužaru nebom mete. No put natrag dug je i trebat će joj svaka stranica, svaki glas, oko i ruka – te zato ne časi časa. Jer ako ih ne pričamo, naše se priče gube, pa čak i one koje čuvamo oduvijek.
A svijet s Jagom, vjeruj, mnogo je zabavnije mjesto.
Profil vam s ponosom predstavlja raskošnu slikovnicu koju je maestralno načinio izvanredan autorski dvojac: Roman Simić Bodrožić i Manuel Šumberac. Jedan od najcjenjenijih i nagrađivanijih hrvatskih književnika, Roman Simić Bodrožić, prvi je put napisao dječju priču i dodijelio Babi Jagi glavnu ulogu u priči, dok se ona u narodnim pričama redovito pojavljuje kao sporedni lik, epizodno – kao osoba koja pomaže, odmaže, prijeti ili straši. U ovoj suvremenoj verziji autor ju je smjestio u njezino uobičajeno okruženje: na rub šume, u kuću na kokošjim nogama s lubanjama kao svjetiljkama, ali je promijenio njezinu poziciju – ovdje je ona osoba koja treba riješiti određene zadatke, prevaliti neke prepreke i pri tome treba pomoć. Napao ju je div Zaborav i odnio joj njezine tri haljine: bijelu, crvenu i crnu (mladost, zrelost i starost). Mora poći u Taj Grad gdje joj Zaborav zadaje zadatke u čijem joj rješavanju pomaže lutka. Roman fantastično kombinira potpuno novu i maštovitu priču s repetitivnim elementima koji se pojavljuju u klasičnim pričama o Babi Jagi, kao što su lutka pomagačica, izrazi koji se ponavljaju, zadatci koji se pred nju postavljaju, jednostavne radnje koje se obavljaju, a koje pomažu rješavanju zadataka. Baba Jaga u ovoj priči na svakoj stranici pokazuje svoj slojeviti karakter – tajanstvena je baba iz narodnih priča, ponekad moćna vještica puna snage, povremeno izgubljena starica, a zatim velikodušna darovateljica. Romanov je jezik stilski dotjeran, priča na više razina simbolična, a Baba Jaga i ovdje ruši stereotipe. U to se savršeno uklopio likovni izraz mladog i nagrađivanog ilustratora Manuela Šumberca čiji kolori podsjećaju na starinsku priču, a likovi i njegova duhovitost doprinose suvremenoj dimenziji priče. Bolju kombinaciju autora i ilustratora teško bismo mogli zamisliti!
Vjerujemo kako će ova slikovnica privući i oduševiti čitatelje svih dobi, zainteresirati javnost i potaknuti na pričanje priča.
O autorima:
Roman Simić Bodrožić
Roman Simić Bodrožić jedan je od najcjenjenijih hrvatskih književnika koji je dobio brojne nagrade: Nagradu „Jutarnjeg lista“ za najbolju domaću proznu knjigu 2005., nagradu „Večernjeg lista“ Ranko Marinković za priču 2012., Kiklop za najbolju domaću proznu knjigu 2012. Već četrnaest godina organizira i vodi Festival europske kratke priče. Pojedinačne su mu priče prevođene na petnaestak svjetskih jezika, a knjige prevođene na engleski, njemački, španjolski, poljski, slovenski i makedonski jezik te objavljivane u Srbiji. Uredio je nekoliko izbora i antologija suvremene hrvatske kratke priče.
Pričama je sustavno izlagan još od fatalne zadarske veljače 1972., a posljedice su vidljive i dandanas. Otad ih naime sluša, čita, piše, uređuje i objavljuje, a za njih katkad dobiva i nagrade. Priče za odrasle piše. Kad priče priča, uglavnom završava kao profesionalni talac na dječjim rođendanima, pateći pritom tek neznatno, i to od štokholmskog sindroma. Vjerovali ili ne, Jagu je – ovu pred vama – pronašao na rubu šume (knjigā) dok je sa svojim najdražim sugovornicima Klarom i Donatom tražio ulaz u savršeno poslijepodne. Kako ga je našao, tako ga je i zapisao. A vi zavirite, možda je još ondje.
Manuel Šumberac
Manuel Šumberac dobio je važne nagrade za svoj rad: kao glavni animator na filmu Guliver autora Zdenka Bašića osvaja Grand Prix 19. Dana hrvatskog filma te posebno priznanje na Libertas filmskom festivalu u Dubrovniku; za svoj animirani film Escargot (2010.) osvojio je drugu nagradu na 42. Reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva te prvu nagradu na festivalu Balkans Beyond Borders. Najznačajniju hrvatsku glazbenu nagradu Porin osvojio je dvaput – 2010. za Gibbonijev videospot Žeđam i 2012. za likovno oblikovanje albuma Svijet glamura Hladnog piva; za animirani glazbeni videobroj Your Irresistible Smile 2012. osvojio je Golden Bra Award za najbolju animaciju na Magdalena International Festival of Creative Communicationu; Zlatnu ribicu Neuma osvojio je 2014. za najbolji 3D animirani film na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Neumu. Dosad je napravio 4 autorska animirana filma i 4 videospota.
Rođen je 1988. u Puli. Što se njega tiče, voli sve što vole mladi (a i oni malo stariji): crtež, ilustraciju i animaciju. Za crtiće, animirane glazbene spotove, likovno oblikovanje albuma i knjiga dobio je pregršt nagrada u zemlji i u inozemstvu, ali – nemojte nikome reći – radio bi ih i bez nagrada. Da nije tako mlad, posumnjali bismo da je čarobnjak: tko zaviri u njegovu Snježnu kraljicu, nazebu mu prsti, tko otvori Frankensteina, skriva se u ormaru danima, a od njegova Pinokija garantirano rastu nosovi. Bez Manuelove mašte, ruke i oka priče bi se pričale teže i trebale bi više riječi, ali Jaga mu je priprijetila pa si je dao truda. Tko poviri, pričat će.
Uz dopuštenje: Profil knjiga (sve fotografije)
