„Ne postoji jasnije otkrivenje duše nekog društva, od načina na koji se ono odnosi prema djeci.“ (Nelson Mandela)
Sjećate li se svoje prve čokolade? Izmami li vam razdragani osmjeh na lice prizor djeteta umrljanog ovom omiljenom slasticom? Zapitate li se ikada pritom jesu li kakaovac iz čokolade koju mališan pred vama radosno guta ubrale ručice njegovih vršnjaka na drugom kraju svijeta?
Uživate li u mirisnoj aromi svoje jutarnje kave čija je zrna možda ubrao petogodišnjak u nekoj srednjoameričkoj zemlji? Ili se možda divite svom novom skupom tepihu kojeg je izrađivalo dijete u dalekoj Indiji?
Kaže se da je djetinjstvo najdragocjenije razdoblje života, no prisilni dječji rad jedan je od najvećih problema s kojima se suočava današnji svijet. Prema podacima UNICEF-a, zapanjujući broj od oko četvrt milijarde djece diljem svijeta podvrgnuto je raznim oblicima rada, često u uvjetima nedostojnima čovjeka. Međunarodna organizacija rada (ILO) izvještava o strašnih 115 milijuna djece izložene radu koji je kategoriziran kao izrazito štetan ili opasan.
Jeftina radna snaga
Djeca izložena teškom radu, poglavito u zemljama u razvoju, naročito su čest prizor u poljoprivredi, tvornicama i rudarstvu. Velik broj djece radi na plantažama kakaovca, kave, pamuka, čaja itd. Mališani često rade u ekstremno nesigurnim uvjetima u kojima postoji stalna opasnost od fatalnih nesreća. Nerijetko su osuđeni na prerano mentalno i emotivno sazrijevanje, nepismenost, život u siromaštvu, te razne zdravstvene tegobe.
Iako su pozitivni pomaci sve uočljiviji, zakoni i propisi koji se odnose na dječji rad u mnogim zemljama svijeta daleko su od savršenih, a potpuno zanemarivanje zakona često je prisutan problem.
Temeljni razlozi za tako visoku stopu teškog dječjeg rada su siromaštvo i potražnja za jeftinom radnom snagom. Nedostatak obrazovanja također ima ključnu ulogu u produbljivanju ovog problema.
U mnogim slučajevima djecu na rad prisiljavaju njihove vlastite obitelji. U Indiji, jednoj od zemalja s visokim udjelom djece radnika, djeca počinju raditi vrlo mlada. Njihove obitelji nerijetko žive u očajnim uvjetima, bez mogućnosti da im priušte obrazovanje, te ih šalju na rad kako bi novčano potpomogli obitelji.
Ne tako slatka čokolada
Potrebno je naglasiti kako, premda bi bilo kakav oblik teškog dječjeg rada trebao biti neprihvatljiv u 21. stoljeću, najveći problem predstavlja prisilni dječji rad u ropstvu te trgovanje djecom.
Brojna izvješća govore o djeci u dobi od 5 do 17 godina koja rade na plantažama kakaovca diljem Afrike. U Obali Bjelokosti, koja je najveći svjetski proizvođač kakaovca, česta je pojava prisilnog i neplaćenog rada djece. Ove djevojčice i dječaci rade u iznimno teškim i okrutnim uvjetima, izložena batinama, jedući najčešće samo obrok spravljen od kukuruznog brašna. Nerijetko se radi o djeci koja su žrtve trgovanja ljudima te su nakon dugog radnog dana zaključavana kako bi se spriječio njihov bijeg.
Skorije rješenje problema dječjeg prisilnog rada ne čini se izglednim budući da ne postoji način za njegovo brzo rješavanje. Sve dok je krajnje siromaštvo prisutno u njihovim obiteljima i zajednicama, djeca će biti prisiljavana na rad. Najveću dobit od mnogih proizvoda koje izvoze siromašne zemlje ubiru trgovci i isporučitelji, dok su proizvođači i radnici koji obavljaju najteže poslove sramotno potplaćeni.
Humano poslovanje za humaniji svijet
No stvari se na ovom našem malom planetu ipak polako pokreću u smjeru pozitivnih promjena. Sve su brojnije organizacije i aktivisti koji nastoje riješiti probleme dječjeg rada i potplaćenosti malih poljoprivrednika i ostalih proizvođača u zemljama u razvoju.
Još potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao alternativa dosadašnjoj trgovinskoj praksi, pojavio se organizirani društveni pokret pod nazivom Fair Trade (Pravedna trgovina). Pokret se zasniva na nadziranju i transparentnosti svih segmenata proizvodnje i prodaje pojedinih proizvoda te zalaganju za ukidanje siromaštva ekonomski podređenih proizvođača, uz obvezu poštivanja socijalnih i ekoloških standarda u proizvodnji i zabranu prisilnog dječjeg rada. Plaćanjem pravedne cijene (u okviru ekonomskih uvjeta svake zemlje) za sirovine i proizvode, proizvođačima se osigurava isplativost i konkurentnost na tržištu, a dio zarade ulaže se u potrebe i prioritete lokalne zajednice, kao što su izgradnja i obnova škola, izgradnja cesta, pročišćavanje vode za piće itd.
„Fer“ proizvodi
Sve brojniji proizvodi proizvedeni po načelima Fair Trade-a prodaju se, kako diljem svijeta, tako od nedavno i u Hrvatskoj. Mogu se pronaći u trgovinama zdrave hrane, specijaliziranim trgovinama, supermarketima i uslužnim objektima. U svijetu se danas (u manjoj mjeri kod nas) najčešće prodaju „pravedni“ šećer, kakao (i čokolada), kava, čaj, banane i drugo voće, med, pamuk, vino te cvijeće i rukotvorine. Svi proizvodi označeni su Fair Trade znakom koji jamči poštovanje načela ove organizacije.
Premda su ovi proizvodi nerijetko ponešto skuplji, njihovom kupnjom moći ćete čiste savjesti uživati u njima, znajući kako ste trgovcima, opskrbljivačima i proizvođačima poslali jasnu poruku o vašoj podršci ukidanju dječjeg prisilnog rada.
Danas je zapadnom čovjeku pojam ropstva stvar daleke prošlosti, nevezana za njegov život, no ropstvo je u njegovom najokrutnijem obliku prisutno i dan danas, a naše da živote dotiče više nego što smo svjesni. Okrutno izrabljivanje djece nije samo daleka apstrakcija već problem koji mora dirnuti srca svih ljudi diljem svijeta. Svatko od nas trebao bi početi zahtijevati hitne promjene, a osvještavanje i javno upozoravanje o ovom pitanju prvi je korak za njihovo pokretanje.
Tekst: Divine Energy Park
Fotografija: Pixabay
