Kad lutak Pinokio okonča svoj put avantura, nepodopština i iskušenja, te spozna sebe i svijet u koji su ga dovele vješte ruke majstora Geppetta, kojem je Pinokio zamjena za nedočekanog sina, u snu mu se ukaže lijepa i nasmijana Vila. Poput Providnosti Vila bdije i prati Pinokija, sve do trenutka kad ga poljubi i reče:
“Ja ću biti tvoja mama. Valjan si Pinokio! Zahvaljujući tvojem dobrom srcu, ja ti opraštam sve nevaljaštine koje si danas učinio. Dječaci, koji se nježno brinu za svoje roditelje u bijedi i nevoljama, zaslužuju uvijek pohvalu i veliku ljubav, pa i onda kad nisu uzoran primjer poslušnosti i dobrog ponašanja. Budi razborit ubuduće i bit ćeš sretan!”
Tu se san završi. Pinokio se probudi i na svoje veliko iznaneđenje opazi da više nije drveni lutak, nego da je postao dječak kao i svi drugi.
Njegova isprva tiha i tinjajuća, a potom sve jasnije izražavana želja, da bude pravi dječak, ostvari se.
Zaslužena je to nagrada za iskazanu ljubav prema Geppettu.
Nagrada je to i za spoznaju svega lošeg što je Pinokio činio kroz svoje nepodopštine dok je lagao i varao druge, bio lakomislen i pohlepan.
No valja naglasiti da Pinokijeva “pohlepa” za zlatnicima, koji će “izrasti” na stablima, nije želja za pukim bogaćenjem, nego potreba da pomogne tati Geppetu kako bi mu kupio novi kaput da mu više ne bude hladno i da dobro žive…
Neizreciva, ponekad naivna, dobronamjernost koja proizlazi iz ljubavi, a čega Pinokio ponekad nije svjestan, umanjuje i iskupljuje njegove grijehe i dovodi ga do željenog cilja.
Collodi nam poručuje da ljubav pokreće svijet i čini ga boljim.
On kaže: “Budite razboriti i bit ćete sretni!”
