Dijete na internetu

U posljednje vrijeme djeci i mladima je najprivlačniji internet radi niza mogućnosti koje on pruža.

Prednosti i dobre strane interneta su:

• učenje jer omogućava pregled najnovijih spoznaja, rezultata istraživanja te prikupljanje podataka za pisanje školskih seminara i projekata
• brza dostupnost informacijama, od akademskih istraživanja i mogućnosti putovanja, do podataka o školama i fakultetima, različitim proizvodima i slično
• lako i brzo pregledavanje aktualnih vijesti (npr. čitanje dnevnih novina i vijesti, vremenske prognoze, sportskih rezultata i slično)
• predstavlja izvor zabave, kao npr. igranje igrica
• omogućava komunikaciju s ljudima, daje mogućnost brzog i jednostavnog dopisivanja s vršnjacima i ljudima u različitim dijelovima svijeta
• omogućava učenje pismenog izražavanja – pisanje je dominantni način na koji korisnici razgovaraju putem interneta i chata
• potiče razvoj kreativnosti
• uči rješavanju problema i potiče razvoj strategija za selekciju informacija
• omogućava kupnju različitih proizvoda, olakšava planiranje putovanja ili daje mogućnost rezerviranja karata (npr. karte za koncert, utakmicu ili autobus)
• omogućava razmjenu iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima i odraslima sličnih interesa ili problema (npr. stranice za fanove poznatih pjevača i glumaca, ljubitelje automobila ili nekih video gara, razne grupe podrške…).

Iako internet pruža brzu dostupnost različitim i zanimljivim informacijama, kao i komunikaciju s velikim brojem ljudi, potrebno je biti svjestan i opasnosti kojima odrasli i djeca mogu biti izloženi.

Naime, internet omogućuje anonimnost, koju je nemoguće postići u bilo kojoj drugoj vrsti komunikacije. Ova anonimnost oslobađa i potiče ljude da komuniciraju intimnije nego što bi to činili u osobnim kontaktima, omogućuje također i lažno predstavljanje.

Stoga je potrebno educirati djecu i mlade kako koristiti internet na za njih siguran način, podučiti ih načinima (samo)zaštite, kao i osigurati nadzor roditelja u trenucima kad se koriste internetom.

Stoga, ako djeca i mladi kažu da su upoznali dobrog prijatelja preko interneta, svakako je važno podsjetiti ih da je sve ono što znaju o tom “prijatelju” samo ono što mu je ta osoba rekla, tj. napisala te da ništa od toga ne mora biti istina.

Najčešći rizici upotrebe interneta za djecu i mlade su:

• izlaganje seksualnim ili nasilnim sadržajima, kao i dostupnost neprimjerenim informacijama, koje uključuju pornografiju, materijale i stranice koje potiču mržnju, nesnošljivost ili diskriminaciju, krvave i nasilne prizore, dezinformacije i preuveličavanje vijesti
• direktna komunikacija s odraslom osobom koja traži neprimjerene odnose, gdje djeca i mladi mogu postati žrtve pedofi la ili odraslih osoba sa seksualnim namjerama koji će ih pokušati nagovoriti na susret ili na neki drugi način izigrati njihovo povjerenje (npr. objavljivanjem slika maloljetnih osoba)
• izloženost uznemirujućim, neprijateljskim ili nepristojnim e-mail porukama
• pretjerana izoliranost djece i mladih koja proizlazi iz prečestog i/ili dugotrajnog korištenja računala i interneta.

Osim toga, djeca i mladi mogu doći do informacija, kupovati proizvode ili sudjelovati u aktivnostima koje su za njih opasne. Postoji rizik da kupnjom putem interneta, popunjavanjem obrazaca ili sudjelovanjem u raznim online natjecanjima daju važne, osobne i financijske podatke te mogu postati mete različitih prevara.

KAKO RODITELJI MOGU SMANJITI RIZIKE S KOJIMA SE NJIHOVA DJECA MOGU SUOČITI NA INTERNETU?

Čak i ako se roditelji osjećaju bespomoćno i smatraju da je internet kompleksni medij s kojim djeca imaju više iskustva i spretnija su u njegovom korištenju, ipak mogu poduzeti niz koraka da zaštitite svoju djecu.

Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na internetu, roditelji ipak mogu zaštititi djecu od mogućih rizika, što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu.

Zabrana može djeci i mladima samo povećati interes i učiniti internet privlačnijim.

Roditelje može brinuti koje stranice posjećuje njihovo dijete. Ovo je moguće provjeriti odabiranjem opcije “history folder” na ekranu računala.

No, pri tom je važno obratiti pažnju na to da roditelji ne izazovu otpor kod djeteta jer ga stalno provjeravaju. Slijede nekoliko načina na koje roditelji mogu objasniti djeci svoje postupke i potrebu za nadziranjem njihovih aktivnosti:
• Vidjela /vidio sam da je netko bio na stranici…. Mislim da ta web stranica nije prikladna za
djecu i ne želim da ideš na tu stranicu.
• Brine me to što na nekim web stranicama postoje sadržaji koji su neprikladni za djecu.
• Moja je odgovornost i obaveza kao roditelja da pazim na to koliko vremena i kako provodiš
na internet-u.
Ove razloge možete navesti i kad se radi o gledanju televizije, čitanju časopisa i stripova,
igranju video-igara itd.

Koraci koje Vi kao roditelji možete učiniti da zaštitite djecu i mlade:

Dajte djeci i mladima do znanja da ste zainteresirani za njihove online aktivnosti, tj:
• Ne dozvolite djeci da njihova želja za privatnosti nadvlada Vašu potrebu i odgovornost
za nadzorom. Tražite od djece da pokažu stranice koje posjećuju i budite s njima dok su na internetu.
• Upotrebljavajte internet koliko možete i upoznajte se s online uslugama koje koriste Vaša djeca.

Postavite pravila korištenja interneta

Djeca se osjećaju sigurnijima kad su pravila i posljedice ponašanja uključujući i upotrebu računala jasno defi nirani, kad su granice jasno postavljene. Npr. odredite koji tip stranica djeca mogu posjećivati i količinu vremena koju mogu provoditi “na računalu”, a to se posebno odnosi na vrijeme koje djeca koriste za zabavu i igru.

Postavite računalo u dnevnu sobu

Kao što nije preporučljivo staviti televizor u dječju sobu, jer tad djeca mogu imati pristup i zabavi za odrasle, isto tako ne treba ni računalo s pristupom internet stranicama za odrasle postaviti u dječju sobu.

Računalo (s pristupom internetu) bi trebao biti u dnevnoj sobi (ili sobi u kojoj češće borave roditelji) kako bi svi članovi obitelji mogli biti uključeni, a i nadgledanje aktivnosti i količine provedenog vremena za računalom je tad lakše. Tako možete upoznati djetetove online prijatelje, jednako kao što znate i školske prijatelje.

Objasnite djeci tko je stranac u stvarnom i virtualnom svijetu

Djeca znaju da na ulici ili na igralištu ne trebaju razgovarati sa strancima, a ista pravila se trebaju
odnositi i na razgovor putem interneta. Recite im da davanje čak i minimalnih informacija
može omogućiti stranoj osobi da pronađe gdje dijete živi, npr. da putem telefonskog broja
stranac može saznati adresu te ako ima loše namjere može to iskoristiti za uznemiravanje
djeteta i/ili obitelji.

Objasnite djeci i mladima koje su moguće opasnosti susreta s osobom koju poznaje preko chat-a i interneta, bez Vaše pratnje na prvom susretu.
Ako online odnos dođe do točke kad se djeca i njihovi online prijatelji žele susresti, roditelji moraju znati za to.
Mjesto susreta treba biti javno, a ako je taj prijatelj dijete, on također treba dovesti roditelja. Na taj način se svi osjećaju sigurno. Uostalom, ako je ta druga osoba zaista zainteresirana za stvaranje prijateljstva, roditeljska pratnja joj neće predstavljati problem.
Dobro je pravila o potencijalnom susretu s online prijateljima unaprijed dogovoriti.

Objasnite djeci i mladima opasnosti slanja vlastitih slike putem interneta, kao i pojam
dječje pornografije.

Nikad se ne zna što će druga osoba učiniti sa slikama. Uz malo vještine i s osnovnim grafi čkim programima moguće su razne fotomontaže. Objasnite im, da kad jednom pošalju (seksualiziranu) fotografi ju, nad njom više nemaju kontrolu, ne znaju što se dalje događa s njom. Naglasite da ne smiju slati svoje fotografi je bez dogovora s Vama.

Upozorite ih da nekritičan razgovor s nepoznatim osobama, posebno o seksu može biti opasan za njih.

Djeca i mladi već znaju da online kontakt s nepoznatim osobama sam po sebi nije opasan i rizičan. Ne treba samo reći „ne razgovaraj s nepoznatim ljudima“, već je bolje reći „ne razgovaraj se nepoznatim ljudima o seksu“.

Upozorite ih na moguće opasnosti takvog razgovora s „nepoznatom osobom“ te dogovorite načine (samo)zaštite ukoliko razgovor dožive uznemirujućim ili opterećujućim.

Porazgovarajte s djecom i adolescentima o “tajnama”

Dobro je općenito razgovarati o tome kad treba, a kad ne treba čuvati tajnu pred roditeljima te o tome da s nepoznatim osobama (uključujući i one koje znaju putem interneta) ne trebaju imati tajne. Također im recite da, ako se osjećaju neugodno ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati s Vama.

Uvažite interes mladih za spolnost, no objasnite im da su seks i druge seksualne aktivnosti između odraslih i maloljetnika kažnjivo djelo.

Mladi žude za romantikom i ljubavi, skloni su romantičnim fantazijama o životu i ljubavi, a istovremeno su vrlo zainteresirani i znatiželjni kada se radi o spolnosti i ljudskom tijelu.

Važno ih je educirati o dječjoj pornografi ji, radi čega nije dozvoljen seks odraslih s maloljetnim osobama, upozoriti ih da su takve aktivnosti kažnjivo djelo i da je odrasla osoba kazneno odgovorna.

Važno je biti iskren s mladima o online seksualnim aktivnostima, kao što su odlasci u seks chat room-ove, razgovor o seksu s ljudima koje su upoznali putem interneta, gledanju pornografi je i seksu preko interneta. Sama zabrana takvih ponašanja nije dovoljna.

Važno im je osvijestiti rizike i moguće posljedice takvog ponašanja te ih naučiti kako se zaštiti u situacijama kada u svom istraživanju putem interneta naiđu na uznemirujući sadržaj ili neprimjerene ponude.

Umjesto same zabrane mladima da ne iznose osobne informacije, važno ih je naučiti kako da ograniče pristup tim informacijama.

PRAVILA ZA SIGURNO KORIŠTENJE INTERNETA ZA DJECU I MLADE

• Nikad nikome ne otkrivaj svoju lozinku.
• Nikad nemoj davati informacije o pravom identitetu (svoje ime i prezime, ime i prezime roditelja, broj telefona, kućnu adresu, radno mjesto roditelja, naziv škole, broj kreditne kartice roditelja) ni u chat-roomu, niti e-mailom nekom koga osobno ne poznaješ. Bez obzira na to koliko simpatično netko djelovao preko interneta, ta osoba je ipak stranac, koji može biti i osoba s lošim namjerama.
• Nikad ne prihvaćaj besplatni poklon u zamjenu za adresu ili neku drugu informaciju bez dozvole roditelja.
• Nikad ne šalji fotografi ju ili opis sebe niti članova obitelji.
• Nikad ne nastavljaj razgovor zbog kojeg se osjećaš nelagodno ili koji postaje previše osoban. Jednostavno prekini razgovor, prijeđi na drugu stranicu na internetu i reci roditeljima što se dogodilo.
• Ne moraš odgovarati na e-mail poruke koje su nepristojne, sugestivne ili radi kojih se osjećaš nelagodno. Reci roditeljima ako ti se to dogodi. Važno je znati da nije tvoja greška ako dobiješ takve poruke. Poruka nije došla zbog toga što su ti nešto pogrešno učinio/la.
• Nemoj organizirati susrete s nekim s kim si se upoznao putem interneta bez znanja roditelja. Ako roditelji ipak pristanu na takav susret, onda to mora biti na javnom mjestu i u pratnji roditelja.

Prevencija

Kako bi se omogućilo da djeca i mladi koriste internet bez opasnosti, potrebna je dobra komunikacija između roditelja i djece, kao i kontrola, odnosno nadzor načina na koji djeca i mladi koriste kompjutor i internet.

Čini se da roditelji ne razgovaraju dovoljno s djecom o privatnosti i tajnosti informacija koje se smiju davati putem interneta. Najčešće se ti razgovori svode na: “Nemoj davati ime.” i “Ne razgovaraj sa strancima.”.

Takvi savjeti ne pomažu djeci i mladima kad se, npr. suoče s ponudom poklona u zamjenu za davanje informacija o sebi ili nakon što već uspostave kontakt s online prijateljem.

Iako danas postoje načini da se onemogući pristup određenim web stranicama na kompjutoru (npr. svim onim koje uključuju seksualne sadržaje), to svejedno nije dovoljna zaštita od mogućih rizika upotrebe interneta, jer djeca mogu otići u chat room ili na te stranice i na nekom drugom kompjutoru.

Često roditelji, zbog užurbanosti svakodnevnog života, raznih obaveza i problema, premalo pažnje i vremena posvećuju svojem djetetu te premalo nadziru kako dijete provodi slobodno vrijeme.

Ovo ostavlja prostor u kojem se djeca i mladi mogu upustiti i u neke ugrožavajuće ili opasne aktivnosti. Već samo postavljanje jasnih pravila i granica daje djeci osjećaj sigurnosti i zaštićenosti te smanjuje vjerojatnost da će se dijete naći u potencijalno opasnoj situaciji.

Iskustva pokazuju da nadzor roditelja i nadgledanje dječjih online aktivnosti predstavlja važan korak u zaštiti djece i mladih, no to nije dovoljno. Naime, neka djeca su otuđena od roditelja, neka su zlostavljana.

Važno je izbjegavati opisivanje problema nepoželjnih seksualnih izlaganja na internetu karakterizirajući malu djecu kao žrtve. Prevencija bi trebala biti usmjerena na tinejdžere, što uključuje mlade u završnim razredima osnovne škole i srednjoškolce.

Kao što djecu učimo kako da se nose sa uznemirujućim i neugodnim događajima u svakodnevnom životu te kako da nauče prepoznati i izbjeći opasnost na ulici i u svojoj okolini, važno je naučiti djecu kako sigurno koristiti internet i kako prepoznati moguću opasnost i rizična ponašanja.

Pri tom je važno priznavati njihove interese i neovisnost, priznavati njihov interes za seks , kao i koristiti različite poruke za različite uzraste djece.

Govoreći o opasnostima i rizicima kojima su djeca izložena pri korištenju interneta javlja se tendencija prenaglašavanja nasilja i nepravde. Dobro je izbjegavati opisivanje ovog problema na taj način jer ćemo time zavarati djecu, ali i otežati oporavak žrtvama koje su bile izložene nasilju.

Naime, tipični seksualni online prijestupnici na internetu uglavnom nisu nasilni, rijetko uhode ili otimaju djecu i mlade.

Kome treba prijaviti nepoželjna izlaganja i uznemiravanja?

Roditelji i stručnjaci koji rade s djecom često se pitaju kome prijaviti situacije kada su djeca i mladi izloženi seksualnim sadržajima i ponudama na internetu ili kada su na neke druge načine seksualno uznemiravana. Često se pitaju jesu li takva ponašanja uopće kažnjiva djela, i je li moguće ući u trag počiniteljima.

Važno je znati da svi postupci u kojima odrasla osoba navodi djecu i mlađe maloljetnike na seksualne sadržaje i na bilo koji način ih izlaže eksplicitnom seksualnom sadržaju nisu zakonski dopušteni i smatraju se kaznenim djelom.

U takvim situacijama roditelji, djeca i druge odrasle osobe mogu prijaviti svoja uznemirujuća iskustva i podnijeti obavijest o sumnji na seksualno uznemiravanje i zlostavljanje Policijskoj upravi Zagrebačkoj na broj telefona 01/633 33 33 ili putem e-maila pu-zg@mup.hr.

Izvor: Centar za socijalnu skrb Varaždin