Neki su predmeti tako sitni da ih okom ne možemo jasno vidjeti. Mikroskop se upotrebljava da stvori uvećanu sliku ili lik predmeta. Uvećanje jednog mikroskopa je veličina slike podijeljena s predmetom. Ako je uvećanje 100 puta, slika je 100 puta veća od predmeta.
Optički mikroskop koristi leće da stvori uvećanu sliku. Najjednostavnija vrsta je povećalo. To je u stvari samo leća sabirača ili konveksna leća, koja je izbočena u središtu. Drži se na kratkom odstojanju iznad predmeta i pomiče prema oku dok se slika i jasno ne vidi.
Mikroskop koji se upotrebljava u znanstvenim laboratorijima je složeniji. Sadrži izvjestan broj različitih leća, samo su dvije upotrijebljene za stvarno uvećanje. Sitni se predmet postavi na tanku staklenu ploču i snažno osvijetli odozdo. Konveksna leća odmah iznad predmeta zove se objektiv. Ona stvara uvećanu sliku na isti način kao obično povećalo. Ta se slika stvara između objektiva i druge konveksne leće koja se zove okular. Okular još više uvećava prvu sliku. Ukupno uvećanje instrumenta je uvećanje objektiva pomnoženo s uvećavanjem okulara. Konačna slika može biti iznad 1000 puta veća od predmeta. Mogu se vidjeti sitne pojedinosti predmeta kao što su dijelovi biljaka, sićušna bića u stajaćoj vodi, ili dlake.
Kad je potrebno još veće uvećanje, koristi se elektronski mikroskop. Umjesto svjetlosti, upotrebljen je snop elektrona da obasja predmet. Elektron je sićušna čestica materije otkrivena u atomu i premalen je da bismo ga mogli vidjeti. Snop elektrona, također je nevidljiv, može se proizvesti grijanjem tanke zavojnice do visoke temperature. Staklene leće ne mogu promijeniti smjer jednog snopa elektrona, ni sabrati ih ni rasuti. To u elektronskom mikroskopu vrše posebni magneti. Nazvani su magnetske leće. Snop elektrona prolazi kroz kroz promatrani primjerak koji mora biti veoma tanak, može biti samo jedan režanj predmeta koji se proučava. Elektroni se odbijaju od atoma i molekula koje sadrži taj tanki režanj. Zatim ih magnetska leća skupi u žarište da stvore sliku predmeta. Iako se snop elektrona ne može vidjeti, konačna slika je vidljiva, a stvara se na isti način ako slika na televizijskom ekranu. Ta slika može biti i do milijun puta veća od predmeta.
S takvim golemim uvećanjem, mogu se proučiti krajnje sitne stvari da bi se otkrilo kako rade ili zašto ne rade. Stoga ima mnogo znanstvenih polja, kao što su medicina, kemija i fizika u kojima je elektronski mikroskop vrijedno sredstvo.
Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay
