Danas smo navikli na materijale kao što su najlon ili plastika. Njih se ne može naći u prirodi kao drvo ili kamen. Kažemo da su to umjetni materijali. Najstariji umjetni materijal je staklo, koje je prvi puta bilo u upotrebi prije oko 3000 godina.
Staklo je načinjeno od smjese pijeska, sode i vapnenca. Oni se zajedno samelju i zagrijavaju do 1500C. Stvara se prozirna tvar slična hladetini. Kada se ohladi postane kruto lomljivo staklo. Da bi se proizvelo obojeno staklo, dodaju se male količine kemikalija. Pijesak uvijek sadrži nešto željeza, koje staklu daje zelenkastu boju.
Staklo se upotrebljava za izradu staklenki, boca i drugih posuda. Prije oko 2000. godina pronađeno je kako se komad vrelog mekog stakla može napuhati u mjehur kojem se kasnije može dodati neki oblik. Danas se napuhavanje stakla vrši strojno. Najčešća upotreba stakla je na prozorima. U početku izrade oni su bili mali a nalazili su se u olovnim okvirima. Kasnije su se stakla za prozore počela proizvoditi napuhivanjem veliko mjehura stakla, koji je zatim bio spljošten, kako bi nastala ploča. Stakla načinjena na takav način imaju malu izbočinu u sredini gdje je mjehur bio spojen s puhaljkom.
Danas se sve staklenke i boce prave strojno, u kalupima. Staklo za prozore se pravi tako da se meko vrelo staklo spljošti između valjaka i zatim polako hladi. Zatim se lašti. Dodavanjem drugih tvari pijesku, sodi i vapnencu mogu se izraditi različite vrste stakla.
Staklo u automobilskom vjetrobranu je jako čvrsto. Kad se slomi razbija se u mnoštvo sitnih komadića. Oni ne smiju imati oštre rubove, kako se vozač ne bi posjekao. Može se načiniti staklo koje je otporno na toplinu. Obično staklo zagrijavanjem puca ali specijalno termo staklo neće. Takvo staklo je otpornije i na pad te se zato koristi u izradi zdjela za kuhanje. Kada su u svemir poletjele razne letjelice morali su izdržati visoke temperature. Zato su trebale biti obložene specijalnim staklenim navlakama koji se danas koristi u izradi posuđa za kuhinje.
Staklo se danas može izraditi u vrlo tankim vlaknima, fiberglas. Ona se mogu tkati u tkanine koje su trajne i ne gore. Fiberglas se miješanjem s plastikom dobiva čvrsti materijal. Posebnosti takvog materija su da ne hrđa poput željeza i ne trune poput drveta. Od ovog materijala često se izrađuju trupovi čamaca a upotrebljava se i u izradi karoserija automobila.
U današnjem svijetu postoji i dosta nadomjestaka za staklo kao što su pleksiglas i druga plastika. Oni su svjetliji od stakla i ne lome se lagano. Mnoge boce se danas sve više izrađene od plastike koja nije toliko otporna na temperaturu kao staklo i izloženija je djelovanju kemikalija.
Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay
