Dijete pod stresom ili osjećajem straha

Slijedeće strategije pomoći će odraslima u pronalasku načina kako biti s djetetom koje osjeća stres, kao i načine na koje se s djecom može razgovarati o osjećajima straha i gubitka.

Nadamo se da će ovi savjeti pomoći učitelju ili roditelju u vođenju djeteta prema većoj otpornosti i manje straha.

Nikada se nemojte rugati djetetu, čak i ako osjećate da je situacija opravdana

Manje otporno dijete će reagirati negativno i plakati ako ga odrasla osoba zadirkuje ili ako učini da se dijete osjeća manje poželjno ili sposobno.Djeci treba govoriti da su divna, živahna,i snažnate s velikim potencijalom da budu izvrsna u bil čemu što odluče raditi u životu. Također im se specifičnim opisima treba reći da je to što rade odlično.

Ako je dijete voljno izraziti svoje najintimnije strahove, vodite ga imenujući kako se osjeća. Upitajte dijete: „Bojiš li se?“ Recite mu da je uredu bojati se i procijenite kako se osjeća.

Kleknite pored djeteta i ostanite mu blizu. Predložite govor koji bi mogao biti ono što ono osjeća. Ako oponaša govor, vjerojatno osjeća ono što Vi predlažete.Jednom kada kaže: „Tako me je strah!“, Vi možete reći: „Znam da se bojiš U redu je bojati se. Ovo je strašno mjesto! Hej, odlično je da si to rekao“.

Pričajte priče o izmišljenim likovima koji osjećaju zabrinutost, strah ili tugu ili su otvoreno hrabri u nevolji

Razgovarajte o likovima i potom upitajte svoje dijete što proživljava kakda se ono tako osjeća. Na primjer, prekrasna slikovnica s fotografijama Stranac u šumi Carla Samsa II i Jeana Stoicka priča priču o skupini životinja koja se boji snjegovića. Životinje odlučuju kako će pristupati ovoj zastrašujućoj i nepoznatoj situaciji sa „snježnom osobom“ u svojoj šumi.

Svaka od njih javlja se sa svojom idejom i pokazuje svoje strahove i hrabrost. Nakon čitanja Vi i Vaše dijete možete odglumiti priču izmjenjujući se dok pokazujete svakog od likova. Čineći to, svojem djetetu pomažete govoriti o strahovima životinja, kao i o svojim strahovima.

Djevojčica

Još jedna tehnika je da svojem djetetu pomognete izgraditi situaciju igre u kojima ono može prolaziti svoje osjećaje o negativnim situacijama. Roditelji i učitelji mogu potaknuti djecu na stavranje tema priča koje uprizoruju gubitak ili strahove.

Tijekom igre razgovarajte o iskustvu i pridružite se igri predstavljajući jedan od likova. Na primjer, neka se djeca boje tijekom vatrogasne vježbe, a u čitelji mogu napraviti scenarij za igru za „zamišljenu vatrogasnu vježbu“ sa zamišljenim vatrogascima.

Opišite pozitivne aspekte negativnog događaja

Kada djeca koriste negativne rečenice poput: „ Nije me briga!“, „ Ja u tome nisam dobar.“ Ili „ Ja to ne mogu!“, pokušajte pronaći nove riječi koje sugeriraju da postoji prostor za poboljšanje i da djete ne bi trebalo osjećati stres zbog neuspjeha. Potaknite dijete na korištenje jezgrovitog, jasnog govora koji može izraziti osjećaj poput ovoga: „ Ja nisam izvrstan, ali ja to mogu. Ne sviđa mi se ovo, ali ja ću probati. Možda uspije!“

Sažetak:

> Tijekom krize roditelji i učitelji ne mogu ignorirati osjećaje svog djeteta
> Djeca mogu shvatiti gubitak ili strahove kroz terapiju igrom ili pričanjem
> Učitelji i roditelji mogu pomoći djeci u stvaranju opcija koje će im pomoći da osjećaju kontrolu nad stresom

 

 

Uz dopuštenje nakladnika Veble commerce, partnera Wish.hr-a
Za nakladnika: Svjetlana Veble
Hrvatsko izdanje: Vaš uspješan predškolac
Izvornik: Your Successful Presschooler, Harvard University 2011
Još mnogo zanimljivih izdanja možete pronaći u:
Knjižara Veble, Vlaška 7, Zagreb, tel: ++385 (0)1 4818 820