Infekcije mokraćnog sustava u djece

U mokraćnom sustavu nastaje mokraća i putem njega je se rješavamo.

Sastoji se od bubrega, od kojih mokraćovodi (ureteri) odvode mokraću do mokraćnog mjehura, a mokraća se iz mokraćnog mjehura odstranjuje putem mokraćne cijevi (uretre).

Upale bubrega i mokraćovoda nazivamo upalama gornjeg mokraćnog sustava (pijelonefritis), a upale mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi upalama donjeg mokraćnog sustava (cistitis, odn. uretrocistitis). Razlikujemo ih prema težini infekcije odnosno postojanju vrućice (povišene temperature) ili ne.

Znaci i simptomi upale

Vrućica, povraćanje, umor, iritabilnost, bol prilikom mokrenja, učestalo mokrenje malih količina urina, inkontinencija (nemogućnost zadržavanja mokraće), bol u trbuhu ili u slabinskim (lumbalnim)ložama, neugodan miris urina, promijenjena boja urina npr. (crvena zbog prisutnosti crvenih krvnih stanica) eritrocita). Znakovi bolesti ovise o dobi djeteta.

Urinarne infekcije u dječjoj dobi su relativno česte. Češće su u dječaka u prvih šest mjeseci života, no kasnije postaju češće u djevojčica. Procjenjuje se da će jedna od deset djevojčica i jedan od trideset dječaka imati urinarnu infekciji do dobi od šesnaest godina.

Načelno svako dijete (novorođenče i mlađe dojenče) do dobi od tri mjeseca s vrućicom mora biti pregledano i evaluirano od strane liječnika uz analizu urina kao i ostale nalaze prema važećim smjernicama za tu dobnu skupinu.

Povećan rizik za nastanak infekcije u dječaka predstavlja fimoza, nošenje pelena, a u djevojčica neadekvatno brisanje nakon mokrenja (pravilno je brisanje odozgo prema dolje), kod obiju dobnih skupina rizičan čimbenik je i neredovita stolica odn. zatvor (opstipacija).

Kao i postojanje vezikoureteralnog refluksa (odn. vraćanja mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovode prema bubrezima) ili opstrukcija- otežan prolazak tekućine iz mokraćnog mjehura prema mokraćnoj cijevi kao i u izlaznom dijelu bubrega prema mokraćovodima.

Infekcije mokraćnog sustava, ako se pojavljuju češće mogu ukazivati i na poremećaje mokrenja na razini mokraćnog mjehura odn. živaca koji reguliraju rad mokraćnog mjehura.

Infekcije najčešće nastaju ulaskom bakterija iz probavnog sustava u uretru.U mlađim dobnim skupinama, prvenstveno u djece mlađe od dva mjeseca mogu biti posljedica ulaska bakterija u krv te posljedičnog zahvaćanja bubrega.

Dijagnoza

Za postavljanje dijagnoze potreban je pravilno uzet uzorak mokraće. U dobi kada djeca kontroliraju mokrenje najbolji je tzv. srednji mlaz, dok je u dojenačkoj dobi mokraću moguće uzeti sakupljačem. Postoje razne vrste sakupljača i ovisno o njihovoj dostupnosti ovisi i pouzdanost uzorka mokraće.

Zlatni standard je uzimanje urina kateterom. Uzorak urina je potrebno što prije dostaviti u laboratorij. Tamo se urin analizira test trakom i kasnije se gleda pod mikroskopom. Isto tako potrebno ga je pravovremeno nasaditi na medij za bakterije te napraviti mikrobiološku analizu i antibiogram.

Liječenje se ne bi trebalo započeti prije uzimanja uzorka za urinokulturu.

Liječenje se ovisno o težini kliničke slike i dobi djeteta i mogućnosti uzimanja lijeka na usta može provoditi intravenskom terapijom ili peroralnom terapijom.

Terapija upala donjeg mokraćnog sustava može trajati 5-7 dana, a gornjeg 10 do 14 dana. Ako je dijete mlađe od tri mjeseca tada je terapiju potrebno davati 14 dana.

Postoji više međunarodnih smjernica za evaluaciju djece s upalama mokraćnog sustava s ciljem otkrivanja vezikoureteralnog refluksa.

Gotovo svima je zajednička preporuka ultrazvučnog pregleda, nakon koje, ovisno o nalazu, i o tome je li infekcija bila tipična ili atipična (prema kliničkom tijeku, vrsti uzročnika, mlazu mokraće…), je li se ponavljala ili ne preporučuje se mikcijska ciistouretrografija kao jedina metoda za otkrivanje vezikoureteralnog refluksa.

Ultrazvučni pregled u djece obavlja specijalist pedijatar ili radiolog i dostupan je u većini domova zdravlja ili bolnica. Prilikom pregleda poželjno je da mokraćni mjehur bude pun tako da se preporučuje djetetu davati dosta tekućine.

Pregled se obavlja u zamračenoj prostoriji, tako da dijete leži uz asistiranje medicinske sestre i jednog ili oba roditelji. Na pregled se može ponijeti igračka, duda varalica, bočica ili tablet – mobitel kako bi atmosfera bila što opuštenija.

Pregled se obavlja tako da dijete leži na leđima a u drugoj fazi se okreće na trbuh. Jedina neugodnost kod pregleda je gel koji vlažan i može biti hladan.

Mikcijska cistouretrografija je radiološka pretraga koja se izvodi u bolnicama. U domeni je specijaliste radiologa. Prije pretrage potrebno je da dijete ima sterilan urin.

Na dan pretrage i dva dana nakon pretrage potrebno je da dijete uzima antibiotik u terapijskoj dozi, jer pretraga predstavlja rizik za infekciju. Izvodi se tako da se u mokraćnu cijev stavlja kateter koji se uvodi do mokraćnog mjehura.

Mjehur se zatim puni radiološkim kontrastom te se putem RTG-a, gamma kamere ili ultrazvuka (ako se radi s ultrazvučnim kontrastom), gleda vraća li se mokraća putem mokraćovoda do bubrega ili ne i o kojem stupnju vraćanja odn. deformacije gornjeg dijela mokraćnog sustava se radi.

Prilikom pretrage potrebno je da dijete mokri te da se (naročito u muške djece) prikaže mokraćna cijev. Dijete u fazi punjenja mjehura leži na leđima, a kasnije se namješta u položaj u kojem se najbolje vidi tok mokraće kroz mokraćnu cijev. Jedino RTG mikcijska cistografija može adekvatno prikazati mokraćnu cijev.

U većini ustanova roditelj može biti nazočan uz dijete te također može ponijeti igračku, dudu varalicu, mobitel… kako bi dijete bilo opuštenije.Prilikom snimanja je potrebno da dijete miruje te se zbog tog upotrebljavaju vrećice s pijeskom koje se stavljaju na ruke i pridržavaju noge kao bi dijete bilo što mirnije.

Ovisno o dobi, postojanju vezikoureteralnog refluksa pedijatar propisuje antimikrobnu profilaksu, koja se daje kao četvrtina terapijske doze antibiotika prije spavanja.

Vezano uz antimikrobnu profilaksu u svijetu postoje razne smjernice, npr. U Sjedinjenim Američkim Državama se ne preporučuje dok se u Švedskoj preporučuje u određenim skupinama. Za sada ne postoje hrvatske smjernice, no većina naših pedijatara nefrologa opravdano preporučuje profilaksu.

Upale mokraćnog sustava u većini slučajeva nisu teška bolest i često ne predstavljaju rizik za oštećenje bubrega ako se na vrijeme i pravilno liječe.

Autor: Martin Ćuk, pedijatrijski nefrolog
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16