Prije 25 godina Generalna Skupština UN-a usvojila je Konvenciju o pravima djeteta i otada sve članice potpisnice Konvencije poduzimaju niz mjera za promicanje prava djeteta. Ujedno, Konvencija je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu.
Republika Hrvatska prihvatila je i potpisala Konvenciju o pravima djeteta 1991. godine. Tim činom, Hrvatska se obvezala pred međunarodnom zajednicom da će primjenjivati sva pravila kojima se jamči zaštita prava djece.
Osim općih principa na kojima su utemeljena prava djece, sve se više pokazuje potreba za specifičnom edukacijom stručnjaka koji rade s djecom, naročito iz područja zdravstvene skrbi.
Priznanje i poštivanje prava djeteta u bolnicama može se činiti specifičnim i ograničenim u usporedbi s ostalim ljudskim pravima, ali u suštini sadržava osnovne elemente šireg konteksta prava.
Što se tiče prava na globalnoj razini, situacija u pedijatrijskim bolnicama i odjelima još uvijek je u tijeku razvoja. Između ostalog, u svijetu i u Hrvatskoj pedijatijski odjeli i dječje bolnice nisu usvojili povelju o pravima djeteta u bolnici, a također mnogi nemaju adekvatne evaluacijske sustave procjene u kojoj mjeri se ta prava u bolnici poštuju.
Iz tih razloga pojedina stručna društva, međunarodne udruge i zdravstvene ustanove koje rade s djecom prihvatili su pojedine stručne programe kao trajnu edukaciju i praksu u cilju poboljšanja zdravlja i dobrobiti djece kroz poštivanje njihovih ljudskih prava.
Prava iz Povelje donesena su u prvom redu kako bi bila u najboljem interesu djece te poboljšala njihovu dobrobit. Spomenuta prava primjenjuju se na svu djecu, bez ikakve diskriminacije te se odnose na svu djecu mlađu od 18 godina.
Povelja je usvojena 1988. godine u Leidenu, u Nizozemskoj od strane „Europske udruge za djecu u bolnici“. Sadrži popis prava za svu djecu u vezi njihovog boravka u bolnici, kao i prije te nakon boravka.
Povijest „Europske udruge za djecu u bolnici“ datira još od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća kada su se u Ujedinjenom Kraljevstvu razvile dobrotvorne udruge za pomoć djeci u bolnicama, a potom i u ostalim europskim državama. Stvoren je oblik suradnje s liječnicima, medicinskim sestrama te drugim zdravstvenim osobljem.
Prema čl. 1. Povelje istaknuto je kako djecu treba primiti u bolnicu jedino u slučaju kada im se zahtijevana njega ne bi mogla pružiti u dnevnoj klinici ili kod kuće. Prije no što se dijete zaprimi potrebno je ispitati sve prikladne oblike njege te naći optimalno rješenje. Vrsta njege mora se redovno preispitivati te se ne smije nepravodobno produžavati djetetov boravak u bolnici. Isto tako, roditeljima trebaju biti pružene sve informacije, pomoć i podrška, ukoliko se dijete liječi kod kuće ili dolazi na tretman u bolnicu.
U čl. 2.Povelje stoji kako sva hospitalizirana djeca imaju pravo tijekom svog boravka u bolnici uz sebe imati roditelja ili osobu koja ga zamjenjuje. To pravilo vrijedi bez ograničenja. U slučaju da roditelji ne mogu ili ne žele iskoristiti to pravo, dijete ima pravo na njegu od strane pogodne zamjenske osobe, pod uvjetom da je dijete kao takvu prihvaća. Djeca imaju pravo da uz njih budu roditelji tijekom noći, pretraga, tretmana, lokalne anestezije, kome, polusvijesti i tijekom postupka oživljavanja.
Kako piše u čl. 3. st. 1 roditelje je potrebno ohrabriti te im ponuditi smještaj kako bi mogli biti uz svoje dijete i to bezuvjetno. Ova odredba uključuje krevet s kupaonicom, dnevni boravak, blagavaonicu te prostor za osobnu imovinu.
Prema st. 2 istog članka, roditelje ne treba izlagati dodatnim troškovima ili dopustiti da gube osobna primanja. Stoga bi roditelji trebali imati pravo na besplatno spavanje te besplatnu ili djelomično besplatnu hranu.
U st. 3, stoji kako bi roditelje trebalo informirati o bolničkoj rutini te ih ohrabrivati da aktivno sudjeluju u brizi o djetetu.
Što se tiče čl. 4., bitno je naglasiti kako i djeca i roditelji imaju pravo biti informirani na odgovarajući način s obzirom na godine i razumijevanje. Informacije trebaju biti jasne i razumljive, a roditelji se mogu uputiti i na izvore dodatnih informacija te odgovarajuće grupe potpore.
U 2. stavku istog članka navodi se kako je potrebno smanjiti emocionalni i fizički stres na način da se poduzmu odgovarajuće preventivne mjere, prilagođene individualnim potrebama djeteta.
U čl. 5. piše kako kako djeca i roditelji imaju pravo informirano sudjelovati u svim odlukama glede njihove zdravstvene zaštite. Također, stavak 2 propisuje kako će se svako dijete zaštititi od nepotrebnog medicinskog tretmana i pretrage. To znači da se neće provoditi oni tretmani od kojih ne bi bilo koristi za dijete.
Članovi osoblja dužni su pružiti odgovarajuću informaciju roditeljima i djetetu koja se odnosi na trenutno zdravstveno stanje djeteta, zatim odgovarajuću informaciju o alternativnim oblicima liječenja te savjete i podršku roditeljima.
Čl.6. st. 1 govori o tome kako će se djeca njegovati zajedno s djecom koja imaju iste razvojne potrebe te neće biti smještena u sobi s odraslim pacijentima. Naglasak je na posebnim potrebama adolescenata putem uvođenja odgovarajuće infrastrukture te mogućnosti za rekreaciju. Naročito bi se trebalo izbjegavati bilo koji oblik segregacije djece, a pogotovo kulturološki oblik segregacije.
Nije prihvatljiva njega djece zajedno s odraslim osobama u istoj sobi te se prijem i tretmani djece i odraslih trebaju odvojiti.
Stavak 2 propisuje kako ne bi smjelo biti dobnog ograničenja za posjetitelje djece koja se nalaze u bolnici. Vrijeme posjeta djeci ne smije biti ograničeno na temelju dobi već na temelju zdravstvenog stanja bolesnog djeteta.
U čl. 7. sadržana je odredba po kojoj djeca imaju punu mogućnost za igru, rekreaciju i obrazovanje koje je prikladno za njihovu dob i stanje. Djeca će također biti u okruženju koje je dizajnirano, opremljeno i namješteno s osobljem u cilju s njihovim potrebama. Široke mogućnosti vezane za igru trebaju biti dostupne u obliku prikladnih igraćih materijala, osigurati odgovarajuća razdoblja za igru u sedam dana u tjednu te inspirirati kreativne aktivnosti kod sve djece. Okruženje se treba prilagoditi raznim dobnim skupinama, a ne biti fokusirano samo na određenu dobnu skupinu.
Čl. 8. ističe kako će dijete biti njegovano od strane osoblja čija izobrazba i vještine omogućuju da se odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djece i obitelji.
Od osoblja se zahtijeva posebna profesionalna izobrazba, vještine te osjetljivost. Preduvjet za mogućnost davanja podrške u skrbi za dijete je znati i primijetiti potrebe obitelji. Osoblje bi trebalo proći i pravilnu izobrazbu za slučaj smrti bliske osobe. Bitno je i da se informacije koje se odnose na smrt djeteta trebaju davati suosjećajno, osjetljivo, nasamo i osobno.
Prema čl. 9. tim koji skrbi za dijete treba omogućiti kontinuiranu njegu, a to uključuje neprekidnost u provođenju liječenja djeteta i neprekidnost među osobljem koje provodi njegu. Timski rad zahtijeva ograničen i definiran broj osoba koje rade zajedno kao grupa, a čija aktivnost se temelji na dodatnim razinama znanja i dosljednim standardima njege koja se fokusira na fizičku, emocionalnu te psihološku dobrobit djeteta.
U čl. 10. piše kako se prema djeci treba postupati taktično te s razumijevanjem, a cijelo vrijeme je nužno poštovati njihovu privatnost. Bez obzira na dob ili stupanj razvoja, cijelo vrijeme će se osigurati zaštita privatnosti djeteta , a ona uključuje:
– zaštitu od fizičkog izlaganja
– zaštitu od liječenja i ponašanja koje umanjuje samopoštovanje i ismijava dijete ili ga ponižava
– pravo djeteta da se povuče ili da bude samo
– pravo na privatnu komunikaciju s osobljem
– pravo na neometano druženje s bliskim članovima obitelji i prijateljima.
Odredbe Povelje vidljive su i u hrvatskom „Zakonu o zdravstvenoj zaštiti“, kao i u „Zakonu o pravobranitelju za djecu“. U Ustavu Republike Hrvatske također postoji nekoliko odredbi prema kojima se djeci mora pružati posebna odgovarajuća zaštita.
Što se tiče provođenja samih odredbi Povelje, u Hrvatskoj se brojne udruge na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ističu u osiguravanju uvjeta djeci za što bolju zdravstvenu skrb te za stvaranje što boljih mogućnosti za liječenje djece raznim akcijama i angažmanima.
Napisala: Vlasta Krešić, diplomirana med. sestra
Pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo
Dječja bolnica Srebrnjak
Srebrnjak 100
Zagreb
