5 početničkih grešaka novih majki

Svaka mama želi najbolje svome djetetu no bez obzira na niz savjeta ili saznanja iz literature
ili nekih drugih izvora postoje početničke greške u prvih rodilja.

1. Nošenje bebe na rukama ili u nosiljci cijelo vrijeme

Još uvijek, dosta često, nosim Anabelu ali ipak puno manje nego tijekom prva tri mjeseca. Kako dijete dobiva na težini bol u mojim leđima je postala sve jača. Rezultat mog truda su bolovi u leđima, bolna ramena i dijete koje odbija biti ispušteno iz mog naručja. Ozbiljno, čak sam ju nosila sa sobom u kupaonicu jer ju nisam željela probuditi.

Možete biti sigurni kako dijete neće postati serijski ubojica ili psihički poremećena osoba zbog nedostatka ljubavi ili nježnog dodira ako ju ne nosite cijelo vrijeme u svojim rukama. Barem nećete hodati kao grbavac nakon samo četiri mjeseca.

2. Previše vremena provedenog na forumima za mame i Facebook grupe

U prva tri mjeseca većinu svog vremena između noćnih hranjenja sam provela tražeći na internetu razne stvari koje je radilo moje dijete kako bih se uvjerila da je to normalno. Tijekom tog vremena, umjesto da sam spavala, putem internet tražilice zaključila sam kako moje dijete ima potencijalno desetak raznih bolesti.

Nakon čitanja komentara, iako ne uvijek sveznajućih mama, mama doktorica, mama koje zagovaraju da sve mora biti organsko, nekih savršenih mama, ili nekih koje komentiraju kako bih se pohvalile sa svojim savršenim djetetom . … ja sam sve više i više postajala zbunjena mama.

Većina pitanja na forumima počinje otprilike ovako: “Moje dijete jako plače i strah me da li nešto nije u redu?” ili “Moje dijete ima vrućicu/nešto na koži” i lavina komentara ispod a ja svaki puta samo želim napisati “Idi kod svog pedijatra!”. Pravi odgovori mogu biti toliko raznovrsni od toga da se dijete pokakalo do stvarno ozbiljne bolesti ili fizičkog stanja.

Slažem se da društvene mreže mogu biti dobra podrška majkama i ima ih dosta kvalitetnih. No ipak, po mom mišljenu, kada se radi o zdravlju djeteta nemojte prvo tražiti informacije na internetu.

Nikada, nikada ne gasim svjetla s pitanjem “Sve sam napravila, sve je pod kontrolom”? …
Kako bih i mogla? Ja ne mislim tako … to je borba zaposlene majke.
Susan Hang – Zanita

3. Uzimanje djeteta u naručje kada se probudi po noći

Na teži sam način, sam nakon dva mjeseca, naučila kako pomoći Anabeli da ponovno zaspi. Nakon što se po noći probudi, a ona spava u svojem krevetiću u mojoj sobi, bez da ju izvadim iz krevetića i primim u svoje ruke.

Kako?

Anabela spava na trbuhu, u vreći za spavanje s dudom. Obično se probudi ako izgubi svoju dudu, ako joj se rukice pomiču ili kada joj je vruće. Shvatila sam ako ju uzmem iz krevetića ona će se potpuno probuditi i tada postaje jako teško ponovno ju uspavati. Međutim ako joj vratim dudu, dam joj svoj prst da ga drži kako bi me mogla osjetiti i nježno ljuljam krevetić ili ju lagano tapšam po guzi brže zaspe.

Naravno, ako ne zaspe možda je gladna te ju moram nahraniti. Kada dojim Anabelu tijekom noći prigušim svijetlo i ne pričam joj jer ju ne želim dodatno animirati. Nahranim ju, pomognem da se podrigne i vratim u krevetić. Također joj ne mijenjam pelene tijekom noći.

4. Ne pokušavam umiriti dijete na isti način dva puta zaredom

Kada želite staviti djetetu dudu ili ga pokušavate smiriti kada je nemirno, budite uporni. Isprva sam pokušavala s različitim načinima smirivanja samo jednom te sam sebe uvjerila kako Anabela to ne želi ili ne voli i stoga sam jednostavno odustala. Kasnije sam shvatila da kod Anabele, ne, ne mora značiti i konačno ne.

Kako sam dobila više različitih dudica shvatila sam kako voli umirujuću silikonsku kada je nervozna i jako plače, a normalnu dudu preko noći jer joj je lakše okrenuti glavu s tom dudom u ustima.

Kada pokušavam staviti Anabelu na spavanje tijekom dana, nosim je i uspavljujem u naručju. Naime, jednom sam ju stavila u krevetić i počela je plakati pa sam ju uspavala u mom naručju i tek tada stavila u krevetić. To je ponekad znalo trajati satima.

Jednog dana moj ju je dečko odlučio staviti krevetić njene sobe tijekom dnevnog spavanja. Zamračio je sobu, uključio zvuk za uspavljivanje i stavio ju u krevetić na trbuh, nakon što je zijevnula i podrignula se, te joj dao prst da ga drži dok ne zaspe. I to je upalilo. Sada spava dulje tijekom dana što nikada nije radila tijekom prva dva mjeseca.

5. Mislila sam kako će se sve odvijati približno isto kao i prije poroda

Znam, pomalo sam naivno mislila kako ću moći raditi posao s malom bebom kod kuće. Ionako sam već radila od kuće. Istina je, čak i da imate ravnopravnog partnera koji je uvijek spreman pomoći, kao što imam ja, pa čak i ako imate dadilju na raspolaganju, jako je teško naći vrijeme kako bi efikasno odradili posao uz uobičajene kućne poslove.

Ovakvo razmišljanje dovelo je do onoga što nazivam dvostruka krivnja. Osjećate krivnju ako dugo radite dok netko drugi brine za vaše dijete a također osjećate krivnju ako ne radite ništa, posebice ako ste jako radišni i to na više polja istovremeno, kao što sam ja.

Još uvijek nisam na sigurnom te ne mogu sa sigurnošću reći da sam potpuno smirena ali pokušavam naći ravnotežu između posla i posvećivanja djetetu. Većina vremena i mog fokusa je trenutno ipak posvećena Anabeli.

Ponekad sam sretna ako imam par minuta kako bih se istuširala i oprala kosu ili jela za stolom sa svojim partnerom.

Kako zaključujem uvijek postoji vrijeme za određene stvari u životu. Biti ćete puno smireniji ako si isplanirate vrijeme. Imala sam dosta vremena da se u cijelosti posvetim svojoj karijeri a sada je vrijeme da u potpunosti promijenim fokus na Anabelu dok održavam ono što sam do sada postigla, sve dok ne stane ns svoje nogice i ne krene u vrtić.

Koja su vaša razmišljanja? Da li bi dodali nešto na moj popis?

 

Tekst i fotografije s odobrenjem Katarina Štimac, fashion blog – LaKatwalk