Čudesan svijet bajki, u kojima je većina događanja sve samo ne racionalna, neizostavan je dio djetinjstva i važan element djetetova razvoja poimanja svijeta koji ga okružuje.
Bajke doprinose izgradnji moralnih vrijednosti, identifikaciji s pozitivnim likovima, suočavanju sa strahovima, razvoju vjere u pobjedu pravde, istine i dobroga. Njihova simboličnost koja djeluje na djetetov intuitivni dio svijesti prenosi vrijednosti već tisućama godina i prisutna je u svim kulturama svijeta.
Najstarije poznate bajke potječu još iz Egipta, stare Grčke…, a utvrđeno je i njihovo postojanje kod drevnih naroda Afrike, Azije, Europe, Australije…
No temelj za razvoj bajke u obliku kakav i danas poznajemo je zbirka bajki braće Grimm iz 18. stoljeća. Iako izvor prvotne bajke do danas nije poznat, neki smatraju da im je izvorište u indijskim Vedama ili starom Babilonu.
Unatoč tome, svim bajkama svijeta zajedničko je jedno – tema koja obrađuje borbu dobra i zla, u kojoj dobro uvijek pobjeđuje.
I dok nijedan pedagog ni psiholog neće osporiti važnost bajki za djetetov razvoj, a posebno utjecaj pozitivnih likova koji djetetu šalju poruke o dobroti, poštenju, skromnosti, iskrenosti i istini, uloga zlih likova, a u novije vrijeme i nastojanje njihova izostavljanja pri uvođenju djeteta u svijet bajki zbog neospornih okrutnosti, podiže puno prašine i rasprava jesu li oni potrebni i čemu nas ustvari uče.
Važnost zlih likova
Vještice, divovi, zle maćehe i sestre koje su protivnici pozitivnom glavnom junaku i žele mu nauditi, predstavljaju ustvari različite negativne osobine čovjeka, njegove slabosti i mane.
I upravo je u tome njihova edukativna vrijednost. Stručnjaci se slažu da negativni, uglavnom zli likovi, čine djeci bajku zanimljivom i uzbudljivom, te im ukazuju na negativno ponašanje koje proizlazi iz njihova djelovanja.
Djeca su tim likovima potaknuta na razmišljanje, na raspoznavanje dobrih i loših postupaka te na izgradnju vlastitih moralnih vrijednosti. Njihovi zli postupci protuteža su vrlinama glavnog junaka te osvještavaju djeci spoznaju da i u realnom svijetu postoji i dobro i zlo te da ih moraju razlikovati i boriti se s njima.
Ta je razlika dobra i zla ujedno pomoć roditeljima kako bi djeci objasnili općenitu razliku između te dvije suprotnosti, kao i da im ukažu na potencijalne opasnosti koje vrebaju u stvarnome svijetu.
Najvažnije od svega jest da zli likovi uvijek nesretno skončaju, što je posljedica njihovih loših djela koja nikada ne mogu proći nekažnjeno. A njihovu neslavnom kraju uvijek doprinose vrline pozitivnih likova koji kazne zle prepoznavši njihova djela i loše namjere.
No kako objasniti nasilje?
Vrlo grubo nasilje, okrutnost i surovost u bajkama mogu šokirati i odraslog čitatelja pa se u pričanju djeci često izostavljaju i ublažavaju ti dijelovi i zastrašujući elementi. Je li to pogrešno?
Stručnjaci smatraju da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i zna koju mu količinu takvih prizora treba predočiti pa nema ništa loše ako se oni doista i ublaže.
No s druge strane, pojedini stručnjaci pak smatraju da upravo takvi šokantni detalji pomažu djeci da izraze ili prevladaju svoje tjeskobe jer na kraju ipak slijedi katarza i pobjeda dobra nad zlim.
Dodatno, često su likovi iz bajki upravo djeca koja se uspiju izboriti protiv zlih vještica ili strašnih čudovišta, što malom čitatelju šalje poruku da se i u teškim trenutcima treba boriti i ustrajati u pravdi i istini.
Kako djeca razumiju bajke
Manja djeca usvajaju poruku bajke vrlo jednoznačno jer još nemaju razvijeno logično razmišljanje pa im ni neobične i iracionalne situacije kojima svaka bajka obiluje zapravo nisu neobične.
Oni ne razrađuju pojedine prizore i detalje, nego primaju poruku cijele priče i razumiju da negativno ponašanje jednostavno mora biti kažnjeno.
I upravo zbog toga im scene koje se odraslima čine okrutnima njima zapravo podrazumijevaju i put su uspostavljanju pravde kojoj djeca intuitivno teže.
I živjeli su dugo i sretno…
Katarzičan sretan kraj karakteristika je svake, baš svake bajke. Pozitivni likovi bivaju nagrađeni, zli kažnjeni, a sve je to zasluga vrlina i ispravnog ponašanja glavnog junaka te poruka o poželjnom i jedinom ispravnom modelu ponašanja i u stvarnom životu.
Ako pojednostavimo, važnost bajki, sa svim njihovim zlim vukovima, mračnim šumama, vješticama i zlim čudovištima je u izgradnji naše djece u dobre ljude, kao i razvoja glasića u njihovim dušama koji govori da je slijeđenje pravih vrijednosti jedini ispravan put.
Iako bi nam, nažalost, stvarnost često osporila sve navedeno.
Piše: Tihana Lešić
