Dvojezična obitelj  – “bogato” dijete

Globalizacijom i dinamikom našeg malog velikog svijeta sve su češće dvojezične obitelji u kojima se rađaju djeca koja već od samoga početka imaju potencijal velikog bogatstva – potpunog svladavanja dva jezika. Dvojezična okolina itekako je pozitivna jer je poznavanje više od jednog jezika maloj djeci velik poticaj razvoju s više aspekata.

No postavlja se pitanje je li uopće moguće imati dva materinja jezika. Prema definiciji, materinji jezik je onaj koji dijete prvo nauči odnosno “jezik koji govori majka”. To nužno ne mora biti biološka majka, nego osoba koja uspostavi kontinuiranu jezičnu komunikaciju s djetetom. No prema drugoj definiciji, materinji jezik je onaj na kojem čovjek misli, sanja i računa.

Što je dvojezičnost?

Dvojezičnost (bilingvizam) definira se kao sposobnost pojedinca, grupe ili naroda da se služi s dva jezika bez vidljive veće sklonosti za jedan od njih. Pod ranim se bilingvizmom podrazumijeva usvajanje dva jezika do četvrte godine, a pod kasnim bilingvizmom usvajanje nakon četvrte godine. Pri tome postoji simetrični bilingvizam koji označava podjednako dobro poznavanje oba jezika, a asimetrični znači slabije poznavanje jednog od jezika.

Jezične sposobnosti i kompetencije se najintenzivnije razvijaju tijekom prvih šest godina života. Dijete koje je od rođenja izloženo dvama jezicima “prirodno” će ih naučiti te se njima ravnopravno služiti. Nije pri tome neobično da će tijekom perioda učenja doći do miješanja termina iz oba jezika (uglavnom oko treće ili četvrte godine), kao i boljeg i bržeg “razvoja” jednog od jezika.

Naime, nerijetko se događa da dijete jedan jezik bolje govori, dok drugi bolje razumije ili da bira kojim će jezikom govoriti ovisno o situaciji (primjerice za puko nabrajanje činjenica koristit će jedan jezik, a u prepričavanju nekih za dijete emotivnijih događaja koristit će drugi).

Dva materinja jezika?

Stručnjaci smatraju da će dijete “najispravnije” učiti oba jezika ako od najranije dobi jedan jezik uči stalnim razgovorom s majkom, a drugi s ocem, i to se pravilo pokazalo osnovnim. Ako ga se roditelji ne drže te “zbunjuju” dijete koristeći malo jedan, a malo drugi jezik, dijete će početi miješati oba jezika te će mu usvajanje biti puno kompliciranije.

Drugo vrlo važno pravilo za oba roditelja je razgovarati sa svojim djetetom gramatički pravilno, uz bogat vokabular. Postavlja se pri tom pitanje može li uopće dijete imati dva materinja jezika, što bi bilo prirodno ako je već izloženo dvama jezicima od rođenja.

Naime, upitno je ima li dijete dovoljno vremena da, kao što je to slučaj s jednojezičnim djetetom, bude izloženo širokom spektru jezičnih stimulacija. No ako roditelji posvećuju puno pažnje razvoju djetetova govora, ne bi trebalo biti problema u ravnopravnom usvajanju dva jezika.

obitelj-1

Kada početi?

I dok jedni tvrde da dijete treba izložiti dvama jezicima od samih početaka, pojedini stručnjaci ipak smatraju da mu za početak treba kreirati temelj govora na prvom jeziku, iz čijeg će praćenja razvoja biti vidljivo kada je najprikladnije vrijeme za uvođenje drugoga.

To se, naravno, odnosi na djecu koja nemaju poteškoća u govoru odnosno čiji je govorni razvoj uredan. Kod djece i s tek manjim govornim poteškoćama pokušaj uvođenja drugog jezika samo će uvesti pomutnju i uvjetovati još sporiji razvoj te to nikako ne bi trebalo činiti prije treće godine.

Ono što se ponekad primjećuje i nije zabrinjavajuće, jest da poneka bilingvalna djeca imaju sporiji razvoj govora.

Ključ je u izloženosti i potrebi

Treba cijelo vrijeme imati na umu da, baš kao i kod jednojezične djece, roditelji zapravo ne “uče” dijete govoriti. U jezičnom su razvoju najvažnije stavke izloženost i potreba pa, prema stavu jezičnih stručnjaka, ako je dijete od rođenja izloženo dvojezičnoj okolini, ono će naučiti i koristiti ta dva jezika jer će osjećati da je to “potrebno”.

Tu dolazi do izražaja spomenuto pravilo da je važno da su roditelji dosljedni u korištenju “svojeg” jezika u komunikaciji s djetetom odnosno da ih jedan roditelj ne koristi naizmjenično.

Još jedna potencijalna “zamka” je manja izloženost jednom od jezika. Naime, prirodna je situacija da dijete s jednim od roditelja zbog njegovih obveza manje boravi tijekom dana, pa se može dogoditi da mu jezik tog roditelja postane “manje važan”.

Kako to izbjeći? Djetetu treba na tom jeziku osigurati dodatne materijale kako ga ne bi zapostavilo – slikovnice, crtiće, okruženje ljudi koji govore tim jezikom, igraonice…

U svakom slučaju, dvojezična okolina veliko je bogatstvo za dijete, kako kao ulog u budućnost, tako i s aspekta upoznavanja i njegovanja obiteljske kulture i tradicije oba roditelja i doista je šteta ako se takav dar zanemari.

Piše: Wishmama
Fotografije: Pixabay