Imate li grižnju savjesti nakon što ste vikali na dijete?

Svaki roditelj s vremena na vrijeme povisi glas na svoje dijete. Kada se to dogodi javlja se grižnja savjesti jer roditelj zapravo zna da je pogriješio. Kada se nađete u situaciji da vičete na dijete, važno je samo da što prije reagirate kako bi ispravili situaciju na vrijeme.

Čim se uspijete smiriti trebate se svom djetetu ispričati što ste vikali na njega. Ispričajte mu se što ste ga uplašili i što u toj situaciji niste pronašli način kako bolje riješiti problem. Za pogreške se uvijek treba ispričati.

Dijete treba znati da svi griješe i da je to normalno, važno je čemu ga učite nakon pogreške. Pa zato kada do nje dođe pobrinite se da se ispričate kako bi ga naučili što se radi nakon što čovjek pogriješi.

Postavite si cilj! Ako prijetite koje vas točno situacije dovode do ruba, pokušajte ih preduhitriti i riješiti na mirniji način ,koji će imati pozitivniji učinak kako za dijete tako i za vas.

Osoba viče kada je nezadovoljna, bijesna, napeta i frustrirana. Nakon vikanja svi ti osjećaji nestanu, ali dovodi se do toga da se osoba osjeća još gore. Nakon izbacivanja negativnih osjećaja vikanjem osoba osjeća krivnju, napetost i uznemirenost.

Kada dođe do situacije u kojoj osjećate da bi mogli povisiti glas, najbolje je da se odvojite na 5 minuta kako bi se smirili. Takav primjer je najbolji za vaše dijete.

Ne dopustite grižnji savjesti da vas prati za svaku sitnicu. Svi griješe, ono što vam treba biti cilj je da budete ustrajni biti bolji. Ako razmišljate na taj način znači da ste dobar roditelj kojem je stalo do osjećaja vaše djece i koji će se potruditi ispraviti sve što ne valja.

Nakon vikanja i nakon što se djetetu ispričate, pokušajte mu objasniti zašto ste bili ljuti. Ne očekujte od djeteta da shvati samo što vas je do toga dovelo. Trudite se biti bolji i objasnite sebi i djetetu najbolje što možete.