Razlike u odgoju prvog i drugorođenog djeteta

Nedavno sam pročitala razlike u odgoju prvog i drugog djeteta, u kojima sam prepoznala samu sebe u potpunosti, pa sam ih odlučila podijeliti sa vama, kako bi vam malo izmamila osmijeh na lice, baš kao i sebi dok sam to čitala. Vjerujem da ćete se i vi drage mame pronaći u tim razlikama, ukoliko naravno imate dvoje ili više djece.

Razlike se odnose na neke dnevne rutine i događaje, koji su prisutni u životu oba djeteta, ali se eto razlikuju kod prvog i drugog djeteta, jer je prvo dijete samo i posvećeni smo samo njemu, dok se kod drugog djeteta priča ipak malo mijenja.

Kupanje, gledanje televizije, fotografiranje, uspavljivanje, igračke, odjeća i obuća, hranjenje i prijatelji, su samo neki od primjera svakodnevnih situacija, koje se uvelike u praksi razlikuju kod prvog i drugog djeteta. Ja ću vam pisati o svom primjeru, a vjerujem da ćete se u njemu i prepoznati :) Pa krenimo!

Kupanje se uvelike razlikuje kod moje djece, jer sa prvim je kupanje bilo svaku večer, u isto vrijeme, sa posebnim šamponom, u posebnoj kadici, itd. Sa drugim je kupanje kada se stigne, nema određenog sata, ponekad i nije svaku večer, nego svaku drugu, a između je samo na brzinu tuširanje, šampon se koristi koji se stigne i kupa se u velikoj kadi sa bratom.

Gledanje televizije je sa prvim bilo pod velikim oprezom, da ne gleda predugo, da ne gleda preblizu, što gleda, itd. Sa drugim :) gleda kad stigne, što stigne i koliko hoće, jer uz starijeg brata baš i nemam puno izbora.

Kad se sjetim fotografiranja prvog sina, to se fotkalo od prvog dana, svaka minuta njegovog života, sve je zabilježeno, zidovi su puni slika, memorija puna, dok je kod mlađeg druga priča. Fotka se kad se stigne, fotke razvijam još uvijek nakon godinu dana, i stalno plačem kako mi vrijeme leti, a kako ja nemam dovoljno fotki svoje bebe.

Uspavljivanje je isto priča za sebe. Stariji je imao svoju rutinu, pazilo se u minutu da se krene sa kupanjem, hranjenjem i uspavljivanjem, Dok je kod mlađeg naravno druga priča. Spavati se ide kada ide spavati i stariji brat, a zaspi se svugdje i u svako doba.

Igračke koje su se kupovale starijem su morale biti provjerenih oblika, materijala, primjerene njegovoj dobi i njegovim potrebama. Mlađem se kupuje što se i kad stigne, važno je samo da je njegovo i da je novo.
Za starijeg se posebno kupovala odjeća i obuća, i to provjerenih marki, da je najudobnije i najbolje. Mlađem je dobro sve što je naslijedio od brata.

Što se tiče prehrane, za starijeg su se smišljali posebni recepti, samo zdrava hrana, nije bilo sokova i slatkiša, itd. Kod mlađeg je dopušteno sve i jede sve što jedemo i mi.

Druženje s prijateljima se kod prvog uvijek dogovaralo, stvarala su se nova prijateljstva na kojima se radilo, kako bi dijete imalo prijatelja. Mlađi se igra sa prijateljima svog brata.

Eto, to je samo par osnovnih stvari koje su prisutne u životu svakog djeteta, a koje se prakticiraju na različit način. I sada dok ovo gore čitam možda ispada kako je mlađi jadan i kako je samo stariji imao kraljevski tretman, ali vjerujte mi to samo tako ispada.

Znam da će me najbolje razumjeti majke koje imaju barem dvoje djece, te će u potpunosti znati o čemu pričam. A sve one koje za sada imaju jedno ili će ga tek imati, nemojte misliti da je mlađe dijete zakinuto, baš suprotno! Mlađe dijete je sretnije i slobodnije u životu, jer ne strepim nad njim 24 sata, jer ga puštam da uživa u svakoj minuti života, dok sam nad starijim stalno strahovala i baš iz tog straha sam ga držala pod staklenim zvonom.

Ne kažem da sam sto posto u pravu, ali mislim da je drugi prošao puno bolje, koliko god na prvu izgledalo, kao da je jadan. :) Ja ih oboje volim jednako, i moja ljubav za njih je neopisiva. U svakom trenutku svog života se trudim obojici dati maksimum i napraviti sve da bi bili ispunjeni i sretni, samo što eto se od starta u nekim stvarima odgoj i život razlikuje, jer nije isto imati jedno dijete i cijeli svoj svijet usmjeriti samo njemu, i imati ih dvoje. Jer kad ih je dvoje, moraš se posvetiti obojici, da što manje zakineš onog drugog.

I sada me više niti jedan nema u potpunosti i uvijek kada poželi, i sto puta imam grižnju savjesti za jednog i drugog, ali ipak na kraju dana mislim da su sretniji jer imaju jedan drugog i da će im jednog dana to značiti više od ičega u životu. Pa i od toga što su nosili kao bebe, kakve igračke su im se kupovale, jesu se družili sa svojim uzrastom, itd.
Zato uživajte mame moje drage u svakom trenutku i sa svakim djetetom na svoj, njegov i vaš način, jer je baš tako najbolje! :)

Piše: Ana Zibar