Komunikacija oko eliminacije. Tko bi iz ove rečenice mogao dokučiti o čemu govorimo? Malo tko. Čak i kada kažemo da se radi o trendu nenošenja pelena od rođenja osluškivanjem djetetovih potreba, mnogi od nas odmahnut će rukom i reći da je takvo nešto nemoguća misija. Pa koliko smo se svi namučili s dvogodišnjacima ili čak trogodišnjacima da ih odviknemo od pelena, kako bismo novorođenu bebu navikli na toalet?!
No jedna je kanadska majka tu metodu dovela u zapadni svijet nakon putovanja po Indiji gdje je bespelenaštvo prilično uobičajeno, kao i u nekim drugim zemljama nezapadnoga svijeta. Svoje je iskustvo i spoznaje opisala u knjizi Diaper Free: The Gentle Wisdom of Natural Infant Hygien, približivši time načela na kojima se ta metoda temelji.
Što je bespelenaštvo?
Na početku spomenuta komunikacija oko eleminacije (engl. Elimination Communication – EC) ili bespelenaštvo je metoda kojom roditelj pomoću određivanja vremenskih intervala, djetetovih signala i zvukova, te uz pomoć vlastite intuicije, predviđa i reagira na djetetove potrebe za obavljanjem nužde, i male i velike. Nakon toga dijete obavlja nuždu na za to predviđenom mjestu (toalet, posuda, umivaonik…).
Osim što je u knjizi navela svoje iskustvo odgajanja dvoje djece bez primjene pelena, autorica Ingrid Bauer približila je i primjere znanstvenih istraživanja koja su pokazala da su djeca od samog rođenja svjesna fizioloških potreba i mogu ih kontrolirati. No oko toga se još uvijek lome koplja jer brojni pedijatri smatraju da djeca u ranoj dobi nisu dovoljno neurološki zrela te je ustvari štetno prisiljavati ih na obavljanje nužde na takav način.
Bespelenaštvo nije prisila
Iskustvo koje je opisala autorica Bauer zapravo se temelji na ideji da bespelenaštvo nije prisila, nego stvaranje komunikacije djeteta i roditelja analogne onoj kojom roditelji odgovaraju na potrebu za hranom i pićem.
Kako se provodi
Prema iskustvima, postoji oblik potpunog bespelenaštva, djelomičnog bespelenaštva te povremenog bespelenaštva. Kao najbolje vrijeme za početak navodi se što ranija dob, odnosno do šest mjeseci starosti. Prvi korak podrazumijeva pravilno držanje djeteta, odnosno osnovnu pozu dok obavlja nuždu. Potrebno je pridržavati djetetova bedra dok je ono naslonjeno na roditeljska prsa. U toj ranoj dobi umivaonik je možda najbolje mjesto za učenje. Važno da se od početka prate intervali u kojima dijete ima potrebu obaviti nuždu, no još je važnije promatrati govor tijela, dakle zvukove i izraze lica koje pri tom pravi. Pri daljnjem predviđanju dinamike važna je i roditeljska intuicija koja se često pokaže točnijom od praćenja govora tijela.
Odabrani zvuk
Nakon što je roditelj promatrao i “pročitao” djetetovu potrebu, vrijeme je i da se djetetu pruži znak koji će povezivati s obavljanjem nužde. “Pi pi”, “ka ka” ili bilo koji sličan zvuk bit će znak da je vrijeme za eliminaciju. Potrebno ga je izgovarati na početku i tijekom obavljanja nužde. Čak ako se i dogodi “nezgoda” i dijete obavi nuždu u nekom drugom trenutku, a roditelj prepozna radnju, potrebno je izgovoriti taj zvuk, a sve s ciljem da ga dijete poveže s obavljanjem nužde i kasnijom boljom kontrolom.
Odabrano mjesto
Mjesto na kojem će dijete obavljati nuždu ovisi o roditeljskoj odluci gdje je najugodnije i najpraktičnije – bio to wc, umivaonik, noćna posuda. No jednom odabrano mjesto ne bi se trebalo više mijenjati kako bi ga i dijete počelo povezivati s radnjom.
Prednosti i nedostatci bespelenaštva
Zdravlje i higijena navode se kao jedni od glavnih benefita ove metode. Možda se naizgled čini da je to puno više posla, no zapravo je bespelenaštvo puno više higijensko i pogoduje djetetovu zdravlju – nema pelenskog osipa, nema mokrih i zaprljanih pelena, a dijete se bez pelene ugodnije osjeća. Jedan od benefita svakako je i ušteda novca koji se inače izdvaja za pelene. Značajna je prednost i lakše obavljanje nužde. Naime, fiziološki je nuždu lakše obavljati u čučećem ili uspravnom položaju, nego u ležećem.
Kada pak govorimo o nedostatcima, prvi je da nema pravila da će metoda profunkcionirati. Nekome će ići lakše, nekome teže, nekome nikako. Tipičan nedostatak je i pohađanje jaslica ili vrtića. Zbog sustava je teško očekivati da će odgajatelji pristati da dijete bude bez pelene. Postavlja se, naravno, i pitanje kakve gaćice odjenuti djetetu, pogotovo gdje naći tako male da pristaju i tek rođenoj bebi. No postoje brojne on line trgovine namijenjene baš metodi bespelenaštva (i u Hrvatskoj) koje nude različite modele i veličine od prirodnih materijala. Isto tako, valja biti spreman na pitanja, čuđenje i osudu okoline te da vas u najmanju ruku proglase čudacima.
Što kažu znanstvenici?
Glavna protivnička struja bespelenaštva dolazi iz SAD-a jer tamošnji znanstvenici smatraju da je dijete spremno odviknuti se od pelene u trenutku kada postane svjesno potrebe obavljanja nužde, a to, prema njihovu mišljenju, nikako nije u tako ranoj dobi. No sve je više znanstvenika koji tu metodu prihvaćaju temeljeći je na argumentima zemalja nezapadnoga svijeta gdje ona (iako je tamo nitko “službeno” ni ne naziva “metodom”) savršeno funkcionira.
Piše: Wishmama
Fotografija: Pixabay
