Kretanje u trudnoći važno je kao i u svakom drugom razdoblju života.
No vrlo je bitno da to kretanje bude umjereno i redovito koliko je to moguće jer se tako trudnica bolje priprema za sam porođaj.
Liječnici savjetuju kako je kretanje potrebno prilagoditi stanju organizma, drugim riječima stupanj rekreacije koji se preporučuje prvenstveno ovisi o individualnim navikama žene (ovisno o tome koliko je bila aktivna prije trudnoće) te o eventualnom postojanju komplikacija u trudnoći.
Kod mene nažalost nije tako. Zbog određenih komplikacija prvo tromjesečje sam morala baš strogo mirovati. Sada sam jako sretna i zahvalna da nisam više toliko prikovana za krevet, no kako je u pitanju blizanačka trudnoća moram biti mirnija.
To znači da je moj dan i dalje vrlo miran samo što sada mogu prošetati do dućana, pripremiti obrok, otići u laganiju šetnju ali svakako bez brzih i naglih pokreta uz česta odmaranja.
Na jednom od pregleda liječnik mi je pojasnio kako zbog pojačanog rada hormona dolazi do veće gibljivosti zglobova u trudnoći pa je tako i mogućnost ozljede veća.
Ponekad zavidim trudnicama koje u toku trudnoće mogu zadržati svoju aktivnost i razvijati kondiciju dok sam ja s druge strane od samog početka morala prekinuti i posao i svaki oblik kretanja.
Kako sam po prirodi vrlo aktivna osoba, priznajem da mi je u početku bilo teško prihvatiti tu promjenu.
Bio je tu prisutan i stres zbog naglog odlaska s posla radi čuvanja trudnoće, ali i neizvjesnost kako će se sve završiti.
No sve to je potpuno zasjenila neizmjerna sreća i dar koji sam dobila, a to su moje dvije mrvice koje nosim. Vrlo brzo dođe do promjene svih prioriteta.
Ponekad se pitam što će tek biti kada ih primim u ruke, što ću tada sve biti u stanju napraviti i podnijeti za njih?
U prvu šetnju sam krenula otprilike prije 7 tjedana i ta je šetnja trajala punih pola sata, a meni se činilo kao da hodam satima.
Tada sam se baš poveselila kako dolazi proljeće, ljepši i topliji dani i kako ću moći svaki dan barem pola sata prošetati. Period lijepog vremena i nije baš predugo trajao što me baš rastužilo s obzirom na to da je to moja jedina aktivnost.
Čovjek se nekako osjeća bolje, ispunjenije kada udahne svježeg zraka. Iako bi te šetnje bile samo po mom kvartu gdje živim za mene je to bio izlazak kao da idem do grada na kavu s prijateljicama.
Dolaskom ponovo ružnog i tmurnog vremena manje sam aktivna no nastojim da to ne utječe na moje raspoloženje u negativnom smislu.
Vrijeme kratim slušajući glazbu, čitanjem trudničke literature i naravno uz pokoji dobar film.
No unatoč češće lošem nego lijepom vremenu prošli vikend smo uspjeli uhvatiti tračak sunca i odlučili otići do centra Zagreba u šetnju.
Ne mogu vam opisati koliko sam se dobro osjećala, napokon nakon više od 4. mjeseca otišla sam do centra na kavu i šetnju sa suprugom i prijateljima.
Mame koje moraju više mirovati možda će me malo bolje razumjeti. Predivno smo iskoristili taj dan i na tome sam jako zahvalna.
S obzirom na to da sam u početku morala strogo mirovati cijenim svaki trenutak koji mogu provesti u prirodi i sa dragim ljudima.
Suosjećam s mamama koje ne mogu niti to, koje cijelu svoju trudnoću moraju preležati. Ne znajući što me još čeka do kraja nastojim živjeti trenutak po trenutak, dan po dan.
I zato drage mame, aktivne i manje aktivne, bilo kako bilo, ne zaboravite uživati jer smo trenutno u najsretnijem i najljepšem periodu života.
Piše: Jelena Stošić
