Većina teorija prikazuje kreativni razvoj djeteta s prirodnom tendencijom da maštaju, eksperimentiraju i istražuju svoju okolinu i da je ta kreativnost na najvišoj razini prije polaska u vrtić te da nakon toga lagano opada.
Postavlja se pitanje je li to prirodna posljedica ili stavljamo djecu u društvene okvire?
Počeci igre uočavaju se u dobi od 3-4 mjeseca gdje je glavni predmet zanimanja vlastito tijelo, a kasnije se javlja zanimanje za igračkama žarkih boja dok dječja umjetnost počinje sa šaranjem odmah nakon prve godine.
Prve šare vrlo su važne jer su to prve vizualne izvedbe i prvi uspjesi koji djecu ispunjavaju zadovoljstvom. Svako dijete u sebi ima skriveni kreativni potencijal.
Potrebno je poticati dječju kreativnost od najranije dobi pristupajući djetetu sa stanovišta emocija, sposobnosti percepcije, motoričke razvijenosti, osobnosti i motivacije.
Treba im dati priliku da postanu kreativni, inovativni i poduzetni. Koncept cjeloživotnog obrazovanja ima za cilj izgraditi kreativnu (stvaralačku) osobu koja je sposobna rješavati sukobe.
Sve više se traži intelektualni i kreativni rad, a društvene pojave i odnosi u suvremenom svijetu su sve složeniji pa se ne mogu rješavati samo učenjem činjenica. Zato djecu trebamo učiti rješavanju problema.
Može li se kreativnost njegovati i poticati u našem odgojno-obrazovnom sustavu? Može!
Potrebne su tri stavke: kreativna okolina, kreativni programi, kreativni odgajatelji/učitelji. Kreativna okolina odnosi se poticanju dječje igre jer se na taj način potiče kreativno razmišljanje, uključivanje mašte, rješavanje problema kroz igru i sposobnost doživljavanja emocija.
Imaginacija i mašta su velika kreativna prednost koju imaju djeca. Okolina treba uključivati i izgled u učionici/prostoru i na otvorenom prostoru, kvaliteta opreme i materijala, te raznolik pristup novim okruženjima.
Kreativni odgajatelji i kreativni programi su ključne komponente u poticanju kreativnosti djece.
Odrasli mogu ograničiti kreativnost obeshrabrujući fantazije ili imaju niska očekivanja u tome što djeca mogu postići.
Na odraslima (odgajatelji i kasnije učitelji u školama, a i roditelji) je velika uloga
Odrasli trebaju pružiti optimalnu ravnotežu između zadane strukture nastavnih programa i slobode izražavanja. Potrebno je da se cijeli sustav aktivno uključi u razvoj kreativnosti; treba dati prostora otvorenim pitanjima, modelirati kreativno razmišljanje i ponašanje, poticati eksperimentiranje i upornost.
Kreativnost je važna ljudska osobina koja se može najbolje shvatiti kao proces, uključujući osobine, sposobnosti i vještine osobe. Od najranije dobi djeca mogu razvijati svoju kreativnost i svoje vještine kroz igru i razne zadatke.
Za kreativno mišljenje i ponašanje potrebno je i imati pouzdanja u vlastita prosuđivanja i hrabrosti za zalaganje za vlastite ideje.
Kreativni proces zahtjeva koncentraciju, upornost, odlučnost, nekad može biti frustrirajući proces i težak.
Ali zapamtite, kreativni proces prije svega treba biti zabava i predstavljati nove izazove za velike i male.
Tekst: Tea Sukreški, bacc. physioth.
