Siguran ispod popluna

Da nisam pas poludio bih. Preselili se jesmo ali dostava namještaja i montaža je nešto prestrašno.

Remeti mi život, totalno. Starija gazdarica viče non stop a mlađa se kao srami za nju, ali ništa ne rješava. To kraja nema. Lajem kao lud i prijetim se bijegom ali pomoći nema. Prvo dostave krivi namještaj pa ga ostave. Onda donesu novi a krivo dostavljen odnesu. Ali zaborave montažu. Blokiraju nam dnevni boravak i sve ponovno zaprljaju. Svi šize i onda se strija primi telefona, ja se pri tom sakrijem u krevet ispod popluna. Da zabunom i mene ne odnesu. Čekam i mirujem.

Odjednom se sve brzinom munje riješi. Stigne sve kako treba i montaža koja ne traje dva dana, već sat vremena a mi konačno dobismo dnevni boravak. Već pomalo na kraju živaca ali ipak dovoljno prisebni započinjemo, bar mislim normalna život. Nadam se da tako skoro ništa neće biti kupljeno u naš stan, od namještaja mislim.

Do tada, držim se svoje košare, jer kod ovih mojih Rora nikada nisi siguran u postojeću situaciju. Promjenama skloni: i to odmah i sada!

Vaš Roko