Djeca s poteškoćama u razvoju

Zbog čega se neke bebe rode s razvojnim poremećajem?

Uzroci razvojnih poremećaja prisutnih pri rođenju mogu biti rezultat genetskih faktora, poremećajima na kromosomima, faktorima okoline u maternici, infekcijama, urođenom biokemijskom neravnotežom ili sredstvima ovisnosti. Uzrok većine poremećaja prisutnih pri rođenju nije poznat i većinom roditelji ni na koji način ove utjecaje ne mogu kontrolirati.

Koji su najčešći oblici razvojnih poteškoća koje se mogu javiti pri rođenju i prije rođenja?

Pojam urođene razvojne poteškoće opisuje stanje prisutno pri rođenju ili prije rođenja. Urođene invalidnosti ima u rasponu od iskrivljenih bebinih kukova do oštećenja mozga. Ako se npr. pupčana vrpca omota oko noge fetusa u razvoju, noga se otežano razvija. Ako majka konzumira alkohol, cigarete ili druga sredstva ovisnosti, to može štetno utjecati na fetus. Sprečavanje dotoka kisika u bebin mozak od trenutka kad počne proces rađanja pa dok se beba ne porodi može uzrokovati oštećenje mozga. Znatan dio djece s teškoćama u intelektualnom razvoju predodređen je za ove poteškoće još od trenutka začeća, ako se određena jajna stanica spoji s određenim spermijem i tako odredi djetetovu genetsku strukturu. Jedan od oblika poteškoća u mentalnom razvoju je Downov sindrom. Ova djeca nasljeđuju jedan kromosom viška, koji, uvijek rezultira blažim ili težim stupnjem mentalne retardacije.

Kako prepoznati dijete s poteškoćama u razvoju?

Većina ljudi prepoznaje samo očita oštećenja. Npr. djecu u kolicima ili na štakama, onu koja su gluha ili slijepa, djecu kojima je dio tijela oštećen ili nedostaje te onu koja imaju ozbiljna intelektualna oštećenja. Djeca s manje primjetnim oblicima oštećenja mogu proći neprimjećena godinama ili zauvijek. Tako roditelji, učitelji i ostali koji nisu toga svjesni očekuju da ta djeca i mladi postignu ciljeve i ponašaju se na način na koji ona to nisu sposobna učiniti. To uzrokuje veliki stres, frustraciju i komplicira život svima koji su uključeni u djetetov život. Neke teškoće u razvoju nisu tako očite, a uključuju blagu mentalnu retardaciju, specifične poteškoće kod učenja, emocionalne poremećaje, poremećaje u ponašanju te socijalno neprilagođenu djecu. Djeca sa specifičnim poteškoćama u učenju, nažalost, budu otkrivena tek kad krenu u školu i u obrazovanju doživljavaju neuspjeh.

Kako pomoći roditeljima djece s poteškoćama u razvoju?

Važno je da roditelji djece s poteškoćama u razvoju imaju emocionalnu pomoć i dodatne informacije. Osoblje bolnica/ustanova može olakšati prilagodbu roditelja, promicati prihvaćanje djeteta i pozitivan stav prema djetetu. Roditelje bi trebalo upoznati s tijekom razvoja i daljnjom prognozom za zdravlje djeteta. Treba im reći o djetetovim ograničenjima i očekivanjima, treba ih ohrabriti svom dostupnom medicinskom tehnologijom koja može pomoći da se potencijali djeteta, ma kakvi oni bili, u potpunosti razviju. Važno je da se roditelji imaju kome obratiti. Izolacija je pogubna i ne vodi nigdje. Izolacija uveličava probleme i zatvara vidike. Stručni savjeti i grupe samopomoći mogu nekim roditeljima puno pomoći, jer im omogućuju da podijele svoje osjećaje s drugima i dobiju podršku i razumijevanje, što smanjuje stres. Ako je moguće, preporuča se da još netko, osim roditelja, brine za dijete, kako bi roditelji dobili predah od stalne brige i odgovornosti. Roditelji, kao i ostali članovi obitelji, također moraju imati vlastiti život. Život se ne bi smio usredotočiti jedino na dijete s posebnim potrebama-sretan roditelj, koji je zadovoljan svojim životom jest i bolji roditelj.

Važno je znati!

> djeca s poteškoćama u razvoju, prije svega su djeca. I ona imaju potrebu biti željena, prihvaćena i voljena.
> dijete s razvojnim poteškoćama nije ničija krivnja. U životu neke stvari ne možemo kontrolirati, ali možemo odlučiti kako ćemo se s njima nositi.
> ukoliko imate dijete s poteškoćama u razvoju Vaše roditeljstvo je stresnije. Potražite pomoć i savjet. Posavjetujte se sa stručnjacima ili roditeljima druge djece koji su bili ili jesu u sličnoj situaciji. Iskustvo drugim može nam pomoći da lakše nosimo svoje
> razgovarajte s partnerom i obitelji o svojim osjećajima, strahovima i mislima vezanim uz Vaše dijete. Svi osjećaju posljedice, a razgovor će pomoći međusobnoj podršci i razumijevanju
> upoznajte članove obitelji i prijatelje sa stanjem kakvo jeste. Ljudi obično ne pitaju što ih zanima, iz straha da vas ne povrijede. Ako vide da je stanje vašeg djeteta tema o kojoj se može razgovarati, otvorit ćete put za lakše razumijevanje i prihvaćanje vašeg djeteta.
> ne ignorirajte znakove koji vas možda zabrinjavaju i ne trudite se ponašati kao da je sve u redu. Što prije reagirate i zatražite pomoć bolje su šanse za poboljšanje razvoja. Rana intervencija je najvažnija.
> pomozite svom djetetu da ostvari svoje mogućnosti. Djeci s posebnim potrebama treba više vremena i više pokušaja da ostvare što su naumili-budite strpljivi. Pomognite kada od vas to zatraže. Time će razviti samostalnost, ali i naučiti tražiti pomoć kad im je potrebna.
> razgovarajte s djetetom o njegovom stanju i mogućnostima. Time ćete mu dati mogućnost izražavanja vlastitih potreba i omogućiti mu uvid u realne mogućnosti. Djeca obično vrlo dobro znaju procijeniti koliko i što mogu sami učiniti. Dajte im priliku da to podijele s vama. Izrazite svoje osjećaje, kako one pozitivne tako i negativne. Time će dijete shvatiti da može izraziti svoje osjećaje i da vi to možete čuti.

ZAPAMITITE! Imati dijete s potreškoćama u razvoju je stresno, ali BITI dijete s potreškoćama u razvoju još je stresnije i ponekad jako teško. Ohrabrite svoje dijete! Ono to zaslužuje!

Izvor: Centar za socijalnu skrb Varaždin