Roditeljski izazovi ne prestaju ni kada sjednemo za stol. Mnogi se roditelji susreću s djecom koja odbijaju hranu, jedu vrlo selektivno ili pokazuju znakove nelagode tijekom obroka.
No, gdje je granica između prolaznih prehrambenih navika i ozbiljnijih poteškoća? Kada je dječje ponašanje za stolom samo faza, a kada može ukazivati na dublji problem?
Poremećaji hranjenja vs. poremećaji prehrane
Važno je razumjeti razliku između poremećaja hranjenja i poremećaja prehrane. Poremećaji hranjenja obično su povezani s fizičkim poteškoćama pri konzumaciji hrane, poput problema s žvakanjem, gutanjem ili osjetljivosti na određene teksture hrane. Ove poteškoće često imaju medicinsku ili senzornu osnovu i zahtijevaju podršku logopeda, terapeuta ili nutricionista.
S druge strane, poremećaji prehrane, poput anoreksije, bulimije ili selektivnog hranjenja (ARFID), imaju dublje emocionalne i psihološke korijene. Oni nisu samo povezani s prehranom već i s djetetovim samopoimanjem, osjećajem kontrole i emocionalnim stanjima.
Hrana kao zahtjev za pažnjom
Djeca često koriste hranu (ili njezino odbijanje) kao sredstvo komunikacije. Kada dijete odbija jesti, inzistira na specifičnoj hrani ili pokazuje nervozu za stolom, možda zapravo izražava neku drugu potrebu. Možda se osjeća nesigurno, treba više roditeljske blizine ili se nosi s nekom vrstom stresa u obitelji, školi ili društvenom okruženju.
Roditelji ponekad, iz najbolje namjere, ulaze u borbu moći oko hrane, što može pojačati djetetovu tjeskobu. Umjesto prisile, korisno je pristupiti obrocima s opuštenim stavom i razumijevanjem. Djeci je potreban siguran prostor u kojem mogu razvijati zdrav odnos prema hrani bez pritiska i osude.
Kako prepoznati ozbiljniji problem?
Neke faze izbirljivosti su normalne, ali kada dijete pokazuje dugotrajne ili ekstremne obrasce ponašanja, možda je vrijeme za stručnu podršku.
Otkrivamo vam nekoliko znakova koji mogu ukazivati na ozbiljniji problem u prehrani vašeg djeteta
> Dugotrajno odbijanje određene vrste hrane bez jasnog razloga
> Jaka emocionalna reakcija na novu hranu ili promjene u obrocima
> Primjetan gubitak ili dobitak na težini
> Strah ili stres povezan s hranom i obrocima
> Izolacija tijekom jela ili izbjegavanje obiteljskih obroka
Ako roditelji primijete ove znakove, dobro je konzultirati se s pedijatrom, nutricionistom ili dječjim psihologom koji će procijeniti je li potrebna dodatna podrška.
Podrška djetetu kroz zdrav odnos prema hrani
Kako bi se spriječili dugoročni problemi, roditelji mogu usmjeriti pažnju na stvaranje pozitivnog okruženja za vrijeme obroka kao što je
opuštena atmosfera, bez pritiska, ucjena ili kazni vezanih uz hranu.
Rutina je iznimno važna u dječjoj prehrani. Redoviti obroci u mirnom okruženju pomažu djeci da steknu sigurnost.
Uključivanje djeteta i njegovo sudjelovanje u pripremi hrane može povećati zainteresiranost za jelo.
Poštivanje djetetovog signala za glad važno je, jer djeca prirodno reguliraju koliko im je hrane potrebno.
Strpljenje je još jedan bitan faktor. Nove namirnice ponekad treba ponuditi više puta prije nego što ih dijete prihvati.
Poteškoće s hranjenjem mogu biti izazovne, ali s razumijevanjem, strpljenjem i pravim pristupom, roditelji mogu pomoći djeci da razviju zdrav odnos prema hrani. Ključ je u slušanju djeteta i traženju pravog uzroka njegovog ponašanja jer hrana nikada nije samo hrana, već i način na koji komuniciramo, izražavamo emocije i povezujemo se s drugima.
Tekst: mr. nutricionizma M. Jakšić
