Sve više adolescenata danas spada u kategoriju funkcionalno nepismenih. Ne radi se o tome da ne znaju čitati ili pisati već o tome da ono što pročitaju ne razumiju, ne znaju primijeniti u praksi i teško se snalaze u svakodnevnim situacijama koje traže osnovne logičke i jezične vještine.
Što znači biti funkcionalno nepismen?
Funkcionalna nepismenost znači nesposobnost da se osnovne vještine čitanja, pisanja i računanja koriste u svakodnevnom životu. Primjerice, mladić koji zna pročitati upute za korištenje aplikacije, ali ih ne razumije. Ili djevojka koja može napisati sastav, ali ne uspijeva jasno izraziti svoje misli.
Problem nije u pismenosti u tehničkom smislu već u sposobnosti da se informacije shvate, kritički analiziraju i upotrebljavaju.
Zašto su adolescenti sve češće funkcionalno nepismeni?
Uzroci funkcionalne nepismenosti među mladima složeni su i povezani s brojnim društvenim promjenama. Jedan od ključnih problema leži u obrazovnom sustavu, koji često više naglašava brojčane rezultate i prolaznost na ispitima nego pravo razumijevanje gradiva. U takvom sustavu učenici uče “za ocjenu”, a ne kako bi znali primijeniti znanje u stvarnom životu.
Digitalizacija dodatno utječe na način na koji mladi obrađuju informacije. Naviknuti na kratke, brze sadržaje s interneta, mladi sve teže razvijaju strpljenje za dubinsko čitanje i analitičko razmišljanje, što izravno utječe na njihovu sposobnost razumijevanja složenijih tekstova.
Osim toga, sve manje mladih čita knjige izvan školskih obaveza. Umjesto da vrijeme provode uronjeni u knjige koje potiču maštu i kritičko mišljenje, sve češće konzumiraju sadržaje na društvenim mrežama, gdje dominiraju kratke, površne informacije.
Socijalne i ekonomske razlike također imaju velik utjecaj. Djeca iz obitelji u kojima se ne njeguje kultura čitanja, razgovora i istraživanja često nemaju dovoljno podrške za razvoj funkcionalne pismenosti, što ih dodatno stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na njihove vršnjake.
Posljedice koje ne možemo ignorirati
Funkcionalna nepismenost u adolescentnoj dobi ostavlja duboke posljedice koje prate mlade ljude kroz cijeli život. Adolescent koji ne razvije sposobnost razumijevanja i logičkog povezivanja informacija suočava se s ozbiljnim poteškoćama u daljnjem školovanju. Bez tih temeljnih vještina, učenik teže usvaja nova znanja, slabije rješava probleme i gubi motivaciju za učenje.
Ograničeno razumijevanje sadržaja i slabije komunikacijske vještine značajno smanjuju izbor zanimanja na tržištu rada. Mladi koji ne ovladaju funkcionalnom pismenošću često se zatvaraju u uzak krug zanimanja koja zahtijevaju minimalne jezične i analitičke vještine, čime se dodatno povećava rizik od ekonomske nesigurnosti i nezadovoljstva u karijeri.
Osim toga, funkcionalno nepismene osobe mnogo su podložnije manipulaciji i dezinformacijama. Bez razvijenog kritičkog mišljenja teško razlikuju pouzdane informacije od lažnih vijesti, što ih čini ranjivima na različite oblike manipulacije, kako u privatnom tako i u javnom životu.
Na kraju, mladi koji ne razviju osnovne funkcionalne vještine često se osjećaju isključenima iz društva koje sve više cijeni brzinu, snalažljivost i sposobnost samostalnog rješavanja problema. To može dovesti do osjećaja manje vrijednosti, frustracije i socijalne izolacije, što dodatno otežava njihovo uključivanje u aktivan i ispunjen život.
Što roditelji mogu učiniti?
Roditelji imaju ključnu ulogu u prevenciji funkcionalne nepismenosti i mogu svakodnevnim malim koracima značajno pomoći svom djetetu. Prvi korak je poticanje razgovora kod kuće. Umjesto kratkih i površnih pitanja poput “Kako je bilo u školi?”, roditelji bi trebali voditi razgovore koji zahtijevaju razmišljanje, objašnjavanje i argumentaciju. Na primjer, mogu zamoliti dijete da ispriča što je novo naučilo ili kako bi ono primijenilo neko znanje u stvarnom životu.
Čitanje s djecom ne bi trebalo prestati s prvim razredima osnovne škole. Bez obzira na dob, zajedničko čitanje i komentiranje pročitanog teksta pomaže mladima da razviju dublje razumijevanje i da lakše izraze svoje mišljenje. Ovakve aktivnosti potiču razvoj jezičnih, logičkih i kritičkih vještina.
Vrlo je važno da roditelji budu pozitivan primjer. Djeca koja vide roditelje kako čitaju knjige, istražuju nove teme i radoznalo uče, mnogo češće će i sama usvojiti takve navike. Primjer iz kuće često ima veći utjecaj od bilo koje školske obaveze.
Uz to, roditelji trebaju aktivno sudjelovati u digitalnom obrazovanju djece. To znači ne samo ograničiti vrijeme provedeno na internetu, već i učiti djecu kako prepoznati pouzdane izvore, kako analizirati informacije i razviti kritičko mišljenje. Pravilno korištenje tehnologije može postati moćan alat za jačanje funkcionalne pismenosti, a ne samo izvor ometanja.
Funkcionalna nepismenost među adolescentima nije problem koji će nestati sam od sebe. Ona ne proizlazi iz lijenosti ili nemara djece, već je rezultat složenih društvenih, obrazovnih i tehnoloških promjena. Upravo zato, rješenje zahtijeva angažman cijelog društva – ali roditelji u toj borbi imaju najvažniju ulogu.
Kroz svakodnevne razgovore, zajedničko čitanje i aktivno sudjelovanje u dječjoj digitalnoj svakodnevici, roditelji mogu pomoći svom djetetu da razvije vještine koje će mu služiti cijeli život. Funkcionalna pismenost nije samo školski uspjeh već je to temelj za samostalnost, kritičko razmišljanje i kvalitetan život u modernom društvu.
Ulaganje vremena, strpljenja i pažnje danas znači sigurniju, obrazovaniju i samopouzdaniju budućnost za našu djecu.
Tekst: Prof.dr.sc. psihologije Mila Radović
