Usporen razvoj govora – specifična poteškoća u govorno jezičnim razvoju – sve je češći razvojni poremećaj kod djece.
Premda razvoj govora u najranijem djetinjstvu ne mora biti ravnomjeran i ujednačen, roditelji bi morali obratiti pozornost na neke simptome koji mogu ukazivati na usporen razvoj govora kod njihovog mališana.
Usporen razvoj govora, zaostao razvoj govora i nedovoljno razvijen govor dijagnoze su koje se odnose na neadekvatan razvoj govora, a terminologija se mijenja ovisno o kronološkoj dobi djeteta.
Dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje u vrijeme dok je govor još u razvoju tj. do tri, četiri godine; zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi od tri do šest, sedam godina, dok dijagnozu nedovoljno razvijen govor nalazimo kod djece koja su navršila šest, sedam godina, ali im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične.
Alalija se nalazi na dnu kontinuuma, a odgovara terminu negovorenje. U najtežim slučajevima dijete ne samo što ne govori nego i ne razumije tuđi govor.
Ono što svakako treba imati na umu je kronološka dob djeteta tako da se alalija u najtežim slučajevima može primijetiti već u djeteta od godine i pol dana. Dijete u toj dobi već bi trebalo razumjeti mnogo toga; familijarne, svakodnevne rečenice, a situacijski i mnogo više.
U nešto lakšim slučajevima, dijete bolje razumije govor svoje okoline, a kao pomoćni komunikacijski kanal koristi gestu. Poremećaj se može primijetiti u dobi od dvije godine kada se kod djece urednog govorno-jezičnog razvoja pojavljuju prve, iako još uvijek nedovoljno gramatične rečenice.
Kako prepoznati dijete s usporenim govornim razvojem?
– tijekom prve godine života manje se glasa od svojih vršnjaka
– tijekom druge godine neće s lakoćom razumjeti jednostavne naredbe: uzmi i dođi te neće s lakoćom pokazivati predmete i pojave iz svoje okoline
– tijekom treće godine zaostatak je očigledan, riječnik je siromašan, ne može pokazati boje niti imenovati slike svakodnevnih predmeta
-tijekom četvrte godine ne razumije jednostavne pridjeve (velik, malen), koristi u najboljem slučaju dvočlane rečenice a dječje pjesmice otežano uči
– tijekom pete godine govor je nerazvijen, siromašan riječnik, rečenica siromašna i agramatična, pitanja teško razumije i s teškoćama ih postavlja
Ako imate i male sumnje po pitanju razvoja govora svoga djeteta ne dvojite!
> Zatražite uputnicu i ne dajte se smesti. Inzistirajte!
> Roditelji su često subjektivni, no neće pogriješiti ako i bespotrebno obave pregled kod logopeda i psihologa, a ako propuste to učiniti, izgubit će dragocijeno vrijeme.
* Osigurajte svome djetetu terapiju što prije!
* Potrudite se oko svojega djeteta!
* Ono treba dodane razvojne poticaje.
Kako poticati dijete s usporenim razvojem govora?
PRIČAJTE S NJIM
– Kod ove djece veoma je važno sve verbalizirati, tj. pretvoriti u riječi; imenujte ljude, životinje, predmete, zvukove, opisujte što dijete radi, kako se osjeća, izražavajte se uzročno-posljedično: „Jesi li sretan što ideš u kazalište?“.
-Recitirajte ritmične dječje stihove -rima je važna za razvoj govora i za učenje općenito, a dijete s usporenim razvojem govora je najčešće aritmično.
ČITAJTE MU
Dok čitate svom djetetu- dramatizirajte. Ako ne razumije verbalno neka shvati neverbalno. Neka čitanje bude zabava, neka ga zavoli, usvoju naviku i pozitivan stav prema čitanju.
> Dok čitate postavljajte mu pitanja (“Tko je to?”, “Što je to?”).
> Neka umjesto Vas dovrši rečenicu (“Crvenkapica je srela…“).
> Neka Vas ispravi ( “Ovo je priča o vuku i tri lisice.”).
PROVOCIRAJTE GA – NEKA BUDE AKTIVNO
Potičite djetetovu inicijativu, pratite njegove interese, zanimanja, potrebe, nemojte mu olakšavati nego iznosite različite mogućnosti (“hoćeš soka ili čaja ili mlijeka?”), pregovarajte s njim ( Zašto želiš soka, a ne mlijeka? Mlijeko je zdravo…“).
No, imajte osjećaj za granice i ne dozvolite da se povuče; ako osjetite da mu nešto izaziva frustracija, odustanite i prijeđite na nešto drugo.
OPONAŠAJTE
-Iskoristite svaku priliku za oponašanje zvukova, ljudi, životinja, glazbenih instrumenata i strojeva. Neka nauči zapažati i razlikovati zvukove i glasove (kasnije će lakše razlikovati i zapažati slova).
– Dok oponaša dijete uči svijet oko sebe.
VODITE GA U KAZALIŠTE I MUZEJE
– Posjećujte knjižnice, zoo vrt, park itd. Istražujte i o svemu razgovarajte, obrazujte svoje dijete. Na taj način mu jačate zanimanje za svijet oko njega – radoznalost!
– Kazališna radnja neka Vam bude česta inspiracija, kroz dramatizaciju dijete uči i proživljava emocije, a emocije su poticajne.
NEKA VAM POMAŽE U OBAVLJANJU POSLOVA I NEKA SAMOSTALNO RADI ONO ŠTO MOŽE
Dopustite djetetu da pere suđe ili guli krumpire (prilika da nauči – mokro, mekano, uzrok -posljedica: ako ne zasučeš rukave, smočit ćeš se). Neka samo zakopčava gumbe i slično jer tako vježba motoriku šake i prstiju, a ona je važna za razvoj grafomotorike. Rad prstima potiče razvoj govora.
Pomozite mu da posprema svoje stvari i inzistirajte na tome. Potičite razvoj organizacijskih sposobnosti. Red među stvarima olakšava red među pojmovima – mislima.
Zajedničko obavljanje poslova potiče dvosmjernu komunikaciju. Komunicirajte ne samo riječima, nego gestama i mimikom, licem i tijelom. Izražavajte i potičite želje, potrebe, namjere i osjećaje. Veselite se, budite tužni, razočarani, bijesni. I emocije treba naučiti.
VAŠE DIJETE TREBA VAŠU NEPODIJELJENU PAŽNJU!
Kad s njim komunicirate, budite potpuno prisutni i predani samo njemu.
Nemojte misliti što Vam je danas šef rekao i što ćete skuhati sutra nego svoje dijete gledajte u oči (Važno!) i pokušajte dokučiti njegove osjećaje, želje i potrebe.
Ukoliko Vam nije jasno zašto se ponaša na ovaj ili onaj način, potrudite se da pronađete njegov skriveni razlog. Poslužite se igračkama i lutkama ili crtežom.
Činite to na njegovov razini. Sjednite s njim na pod ili legnite, tako ćete mu biti bliži, intimniji.
Budite mu na raspolaganju svim svojim snagama jer su mu Vaša prisutnost i poticaj sada najpotrebniji.
Izvor: Dječji vrtić Cvrčak Solin
