Zašto djeca šute?

„Oktavijanom“ netom nagrađeni film Jedna od nas, temu seksualnog zlostavljanja djece postavlja u fokus javnosti i otvara niz pitanja, među kojima je jedno od najučestalijih i ono: „Zašto djeca šute?“

Dokumentarni film Đure Gavrana, “Jedna od nas”, dobitnik je prestižne strukovne nagrade “Oktavijan”, koju Hrvatsko društvo filmskih kritičara već gotovo tri desetljeća dodjeljuje kao krunu godišnje filmske i video proizvodnje.

Jedna od nas najbolje je ostvarenje 2020. godine u kategoriji kratkog i srednjemetražnog dokumentarnog filma, a „Oktavijan“ tako dolazi kao još jedno u nizu važnih priznanja filmu koji tematizira reakcije društva na otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece.

djuro-gavran-zasto-djeca-sute

„Ono što je zaključak mog četverogodišnjeg istraživanja i rada na ovoj temi jest da trebamo vjerovati djeci, stvarati odnos s puno povjerenja i empatije te da je potrebno napokon početi osvještavati u kojoj mjeri je problem seksualnog nasilja nad djecom prisutan u našem društvu, prihvatiti ga, pa jasno i glasno komunicirati“, istaknuo je redatelj.

Jednom od nas, Đuro Gavran je temu koja je za mnoge tema rezervirana isključivo za crnu kroniku ili fikciju, postavio u fokus javnosti i otvorio niz pitanja, među kojima je jedno od najučestalijih i ono: „Zašto djeca šute?“

Kako objašnjava psihologinja Maja Mamula, osnivačica i koordinatorica Ženske sobe, neprofitne feminističke organizacije koja se jedina u Hrvatskoj sustavno bavi seksualnim nasiljem, razloga je mnogo.

Ističe kako većina ljudi smatra da je seksualno nasilje nad djecom nešto što uključuje veliku količinu fizičke sile.
No, u 85 posto slučajeva počinitelj je osoba od povjerenja, koja ima moć, autoritet, koja je manipulativna i koristi različite tehnike za pridobivanje povjerenja i šutnju djeteta.
Djeca šute jer, ovisno o dobi, nerijetko ne shvaćaju da se radi o seksualnom nasilju.

Također, takvi odnosi su ispočetka uobičajeni, a tek kasnije se seksualiziraju, dok kompleksnosti pridonosi i situacija u kojoj je počinitelj osoba koju vole, primjerice netko od roditelja.

Dio djece preuzima krivnju i odgovornost za preživljeno nasilje te se srami ili boji povjeriti drugima jer smatra da mu nitko neće vjerovati.

Osim svega navedenog, jedan od krucijalnih razloga o kojem se izuzetno malo govori jest takozvani sindrom privikavanja na sekusalno nasilje.

maja-mamula-zasto-djeca-sute-1

„Kad imamo dijete, pogotovo malo dijete, koje je probalo nekome nešto reći i nije naišlo na podršku, razumijevanje i povjerenje, jedini način da preživi nasilje svojevrsna je prilagodba.

Dijete koristi sve svoje kapacitete da jednostavno podijeli svoj život na život za van – vrtić, školu, prijatelje i ostalo – i taj drugi, užasan život, u kojem se događa seksualno nasilje.

Radi se o načinu djeteta koji mu omogućava da preživi“, kazala je psihologinja.
Maja Mamula dio je stručnog tima koji je sudjelovao u nacionalnoj kampanji „Jedna od nas“ nastaloj na temelju istoimenog dokumentarnog filma, a koja je pokrenuta s ciljem podizanja svijesti javnosti o problemu seksualnog nasilja nad djecom te uvođenja prevencije seksualnog nasilja u osnovne i srednje škole kao dio obveznih školskih preventivnih programa.

Više informacija o samoj temi, filmu i kampanji nalazi se na službenoj mrežnoj stranici Jedna od nas.

Uz dopuštenje: Komunikacijski laboratorij (sve fotografije)