Dr.sc.Boro Nogalo ravnatelj je dječje Bolnice Srebrnjak, koja ponosno vodi u izvrsnosti i stručnosti za liječenje respiratornih bolesti u Hrvatskoj. Ravnatelj je to koji prepoznaje ideje i iznad svega cijeni timski rad koji ih je doveo do iznimnih rezultata.
Zašto su respiratorne bolesti postale vodeće bolesti u svijetu, koji su benefiti ove bolnice, kako izgleda rad u budućoj klinici u koju s velikom radošću žele doći raditi mnogi liječnici i znanstvenici saznajte:
W: Bolnica Srebrnjak U Zagrebu dječja je bolnica za respiratorne bolesti. Da li su one u porastu zadnjih godina i što biste rekli zašto je tome tako?
Pa puno toga se događa u respiratornim bolestima, danas su alergije jedan od najvećih problema suvremenog svijeta … i te alergijske bolesti su u strahovitom porastu. U zadnjih deset, petnaest godina udvostručio se broj alergičara, a osoba koje imaju problema s alergijama najčešće imaju dišnih problema, bilo da se radi o gornjim ili donjim dišnim putevima. Najteže forme su astma, astmatički bronhitisi, rinitisi, konjunktivitisi, sve ono što se događa u pojedinim periodima kada se te alergije javljaju.
U tom kontekstu je jako povećan broj respiratorno oboljelih pacijenata a isto tako smo primijetili da je puno veći broj djece koji se danas javljaju u polikliniku i hitnu ambulantu sa strahovito puno dišnih problema, gdje je alergijska komponenta dominantna.
To su sve stvari koje se danas događaju i naravno da mi kao bolnica imamo strahovito velike probleme čak i s administracijom, u smislu da je puno veći broj pacijenata, puno veći pritisak na našu ambulantu.
Naši su odjeli opterećeniji kao i dnevne bolnice, poliklinike, ali i stacionari, a jako često nemamo baš takav odziv u administraciji poput HZZO-a kojima objašnjavamo da su potrebe puno veće nego što su bile prije, da djeca puno više traže i zahtijevaju te da su tretmani danas sofisticiraniji. Oni idu ustaljenim putevima, kada dižu budžete onda ih dižu svima, i ustanovama s dijagnozama koje su u padu i jednako dijagnozama koje su u porastu. To su neki osnovni problemi i krucijalna pitanja.
Međutim ono što mi nastojimo kod djece s dišnim bolestima jest riješiti kroničnu formu dišnih problema, jer ako to riješite kod djece riješili ste njegovu budućnost Ako se to loše radi i ako se to radi na jedan krivi način, a bitno je na vrijeme nešto dijagnosticirati i primijetiti te ako se to dobro ne iskomunicira između pacijenta i doktora onda pacijenti kasnije imaju strahovito velike probleme.
Mislimo da se vrijedi boriti za djecu, vrijedi investirati u djecu, vrijedi sve što mi radimo ali isto tako bi trebala pratiti i administracija situaciju kao i politike, vlade, da se to na neki način primijeti i da se to akceptira te da se tome i oni prilagođavaju.
W: Da li ste mišljenja da majke u trudnoći određenom vrstom prehrane i aktivnostima mogu već u samo početku prevenirati neke od respiratornih bolesti?
Sigurno da je pušenje osnovni problem. Danas imamo prve vidove preventive, danas se svakom pacijentu pristupa personalizirano i svakoj majci koja je trudna. Naravno, to se radi na nivou ginekologije i vođenja poroda i svega ostaloga. Podaci s kojima raspolažemo vrlo su bitni, informacije o alergiji u obitelji o nasljeđu oboljenja dišnih bolesti bilo da su alergijski ili druge prirode.
Ako se radi o nekom obiteljskom nasljeđu, nasljednom smislu u problemu prehrane, o problemima u proljeće, jesen, u zatvorenim prostorima, onda se takvim majkama nastoji u savjetovalištima, što nije u našoj ingerenciji nego u ingerenciji onih koji vode trudnoće, da im se objasni način na koji će one funkcionirati a da ne ugroze dijete. Tu je prvo pitanje prestanka pušenja, ne samo tih majki nego zadržavanje u prostorijama u kojima se puši, ili još gore boravka u takvim prostorima.
Ako se radio o obiteljskoj alergiji na proljeće treba boraviti čim više u zatvorenom prostoru, a ako se boravi u prirodi treba se istuširati i oprati kosu, zatim ne otvarati prozore ujutro kada je veća polenacija u zraku da se ne senzibilizira majka i dijete na određene alergene. Također je uputno da se veš ne suši vani nego da se suši unutra ili kroz sušilice.
Treba postaviti filtere, klima uređaje, sve one uređaje koji filtriraju zrak u smislu da kupe alergene. Ako imate kućne ljubimce onda isto tako te kućne ljubimce treba istuširati, održavati higijenu jer je njihova dlaka strahoviti rezervoar alergena. Sve ove navedene stvari moraju se iskomunicirati s doktorom. Komunikacija je po meni važnija od same terapije, lijekova i svega ostaloga.
Komunikacija je najvažnija stvar u pitanju vođenja trudnoće kada je u pitanju prehrana, boravak u određenim prostorima, izlascima, i vremenu kada se odlazi u šetnje.
W: Vezano uz prehranu za trudnice pretpostavlja se da bi sve trebalo biti prirodnog porijekla no kada su respiratorne bolesti u pitanju koja preventiva u prehrambenim navikama ima prednost? Da li su to različiti pčelinji proizvodi, kakva su Vam iskustva u tom pogledu?
Ako se radi o peludnoj alergiji med nije baš dobra komponenta u smislu da se na neki način vrši prevencija, ali isto tako postoje alergije koje su povezane s određenom prehranom. Postoje peludi koje se povezuju sa senzibilizacijom recimo lubenice, kivija, što je opet pitanje trudnoće i ginekologa …
Danas se na nivou liječnika, domova zdravlja, ambulanta događa situacija u kojoj se prima jako puno pacijenata i stoga se ne može sve to dobro iskomunicirati. No, najvažnije je za buduću mamu prirodna prehrana, normalna šetnja, hodanje, izbjegavanje svega onoga iz vlastitog naslijeđa što smeta, svakako prestanak pušenja i ne boravljenje u prostorijama u kojima se puši.
Ne treba se konzumirati hrana koja potencijalno može biti alergena ili prostora u kojim se nalaze određeni alergeni na koje je ta mama alergična pa može to sve skupa prenijeti na dijete. Nema potrebe za nekom velikom filozofijom, posebni vitamini, posebna imunoterapija. Jednostavno treba primijeniti zdrav način života. Svakako je za naglasiti da se mora pripaziti da se ne dobiju prekomjerni kilogrami.
Sve nabrojano čini bitne odrednice. Postoji puno znanstvenih teorija za različite situacije, no to su još sve stvari koje vise u zraku, jer su još u stanju hipoteza no postoje suštinske stvari poput prehrane, pušenja, i zagađenja koje se moraju poštivati.
W: Koje se alergije najčešće pojavljuju u zadnje vrijeme kod djece i što preporučiti osim lijekova takvoj djeci, odnosno roditeljima oko brige i njege. Da li su neke alergije izraženije, učestalije?
Alergije su općenito u porastu u svijetu pa i kod nas. Što je razlog? Naravno suvremeni način života. Djeca danas više borave unutra nego što su vani. Djeca su zaštićena i cjepivima, antibioticima, dezinfekcijskim sredstvima, deterdžentima, sapunima. Nastojeći da se zaštitimo zapravo činimo suprotno.
Pretjerana čistoća, pretjerana upotreba antibiotika, pretjerani boravak u zatvorenim prostorima, pretjerani boravak pred računalom, ne stjecanje individualnih sustava zaštite čini da su danas alergijske bolesti u porastu, naročito u suvremenom svijetu. Nadilaze sva ona predviđanja koja su znanstvenici najavljivali nekada. Kažu daće za dvadeset, trideset godina 40-50% ljudi imati nekakav vid alergije.
Danas se smatra da 20-30% ljudi imaju kombinaciju gena koja ih predisponira za određenu alergiju. Što je razlog? Danas postoji puno teorija koje su u opticaju.
Danas je dijagnostika puno sofisticiranija. Zasigurno ima puno više problematičnih alergijskih bolesti a naročito kada se govori o dišnim, što vidimo i po našoj poliklinici po našoj bolnici te našem stacionaru. Ova bolnica ima kontinuirani porast pacijenata.
W: Da li vaša bolnica ima dovoljno kapaciteta za sve potrebe te što smatrate da vam je u bližnjoj budućnosti najneophodnije?
Mi imamo određeni kapacitet i pokušavamo na neki način sve apsorbirati i sve riješiti na jednostavan način kroz polikliniku. Najbolje rješenje za svakog pacijenta je da dođe u polikliniku i obavi sve dijagnostičke i terapijske procedure te da ode kući sa završnom dijagnozom i terapijom.
Ako ne ide tako onda pacijent ide kroz dnevnu bolnicu ili jednodnevnu kirurgiju, zavisi što je problem. Jedino pacijenti koji su kompliciraniji, teži pacijenti kojima treba jedna dugotrajnija obrada, smještaju se kod nas u stacionar jer imamo i takav vid obrade pacijenta.
Kapaciteti su vrlo prekapacitirani, naše ambulante su prepune, naši doktori sigurno rješavaju dvostruko više pacijenata nego u drugim bolnicama. Pritisak je velik. Mi smo na neki način izašli u susret pacijentima kroz tu neku jednostavniju obradu, jednostavniji dolazak do obavljanja procedura.
Kada u nekoj većoj bolnici trebate rendgen, spirometriju i još dodatnih pregleda onda se to protegne na nekoliko dana. Kod nas se to rješava u dva sata tako da smo i u tom smislu prihvatljivi i predstavljamo primamljivu bolnicu za pacijente primarne zdravstvene zaštite. To nam je malo kamen oko vrata, međutim i taj dio smo riješili kroz veliki europski projekt. Pred realizacijom smo projekta u vrijednosti od 60 milijuna Eura.
Gradimo novu ustanova koja će u sebi imati povezane istraživačke odjele i bolnički dio. Ta bolnica, da ju tako nazovemo, imala bi sa svojim istraživačkim djelom oko 18000 m2, s najmodernijom opremom. Gradit će se na istom području uz postojeću bolnicu a financirat će se kroz strukturne fondove.
Kompletna izgradnja bolnice i njezino tehnološko opremanje i širenje sustava zahtijevat će primanje novih ljudi, istraživača, novih kadrova. Ovim projektom dobivamo u kvadraturi, u opremi, tehnologiji u humanizaciji. Svaka soba će biti apartman za majku i dijete tako da neće biti odvajanja ako već djeca moraju ostati u bolnici.
Očekujemo najmoderniju dijagnostiku od CT magneta, respiratora, intenzivne njege, šest operacijskih sala i tako dalje, do dva terapijska bazena. Imat ćemo jako puno laboratorijske istraživačke opreme preko koje će se, na neki način, naše sklonosti ka istraživanju, znanosti i inovativnosti realizirati kako bi pronalazili nove metode i nove markere i nove dijagnostičke metode kroz klinička ispitivanja kako bi ih primijenili u praksi, u pedijatrijskoj kliničkoj priči želimo dati neke svoje inovativne vrijednosti.
W: Da li vi kao bolnica sami pratite različite natječaje na tržištu ili vam HZZO daje sugestije?
Sve što radimo, radimo na nivou osobnih ambicija, osobne motivacije i osobne želje, intencije da napravimo nešto puno bolje, puno efikasnije i za struku, pacijente i za djecu.
Tako smo organizirali jedan tim koji vodi doktorica Turkalj, koja je spiritus movens za mnoge stvari a naročito kad govorimo u stručnom i u profesionalnom ili istraživačkom smislu. Taj jedan istraživačko projektni tim. u ovom momentu radi na projektima koje smo već dobili.
Aplicirali smo i za neke druge projekte, a glavni cilj je targetiranje svih fondacija koje financiraju projekte obzirom na naš stručni i znanstveni nivo. Imamo ljude koji imaju doktorate i zvanja, i imamo našu mrežu oko pedeset institucija s kojima surađujemo u cijelom svijetu, a koji traže nas jer smo im prihvatljivi kao partneri.
Stoga u određenim trenutcima dobivamo neke natječaje koji su ujedno i nadogradnja našem stručnom i profesionalnom poslu kojeg radimo i kojem živimo i kojem želimo dati jednu novu dimenziju.
Ova organizacija ima polikliniku koja je najmasovnija u državi, kada govorimo o pedijatrijskoj populaciji. Prihvatljivi smo primarnoj zdravstvenoj zaštiti zato što brzo i efikasno rješavamo zadatke, a čak 70% pacijenata nam dolazi iz Dubrovnika, Prevlake, a primamo ljude od Dunava do Umaga.
Dolaze nam najkompliciraniji slučajevi u smislu alergologije, imunologije, pulmologije, bronhološke obrade, otorine pa recimo da naglasim naš centar za poremećaj sna. Morali smo ponovno otvoriti jedan boks jer imamo veliki pritisak djece koja imaju problema s prestankom disanja u spavanju.
Mi smo jedina takva bolnica koja ima takav centar. Spomenuo bih našu fetalnu dijagnostiku gdje nastojimo dijagnosticirati ne samo srčane greške nego sve moguće malformacije koje se dešavaju na fetalnom nivou.
Od dnevne bolnice ili jednodnevne kirurgije sve je podređeno našim pacijentima. Imamo 12 apartmana tako da roditelji mogu biti prisutni kod svoje djece, u našim čekaonicama djeca igraju igrice.
Zašto smo razvili istraživački dio? Cijela priča se svodi na to da smo mi specifična ustanova u svakom pogledu u Hrvatskoj i što nas posebno veseli, vrlo primamljiva i prihvatljiva zato jer rješavamo puno toga i bolnica smo koja se stalno nadograđuje.
W: Da li ste interesantni liječnicima iz ostalih zemalja?
Mi imamo internacionalne edukacije i tečajeve koje održavamo u bolnici. Nedavno nam je bila ekipa iz Italije iz Milana. Na edukaciji je također bila mlada molekularna znanstvenica iz Tunisa, a sada je u dogovorima za edukaciju doktorica iz Brazila. Kod nas je i jedna pedijatrica iz Zadra na edukaciji iz pulmologije, a primili smo doktoricu koja je molekularna biologinja i doktorirala je u Götheborgu čime je pojačala istraživački tim. Spomenuo bih kardiologa iz Kanade.
Privlačimo naše ljude i koji odu iz zemlje. Imamo odlična dva kardiologa, fetalnog kardiologa koji zna raditi savršeni ultrazvuk, što je vrlo bitno.
No isto tako je primjerice invazivni kardiolog u ovom momentu u Lausanni, zatim doktor koji se bavi ritmologijom i elektrologijom srca u ovom je momentu u Liverpoolu. Zašto su tamo? Zato što ovdje nemaju infrastrukturu gdje oni mogu nešto tako raditi.
Tek kada napravimo novu bolnicu, koja se predviđa graditi ove godine, a završiti sljedeće. tek tada će se ti ljudi moći vratiti.
Ti liječnici ne samo da se vraćaju sigurno već vraćaju jednu plejadu ljudi koji su otišli ne zbog plaća, nego zbog infrastrukture, tehnologije, opreme ali i odnosa. Odnosi u smislu gdje neki nekompetentni ljudi šefuju kompetentnima i nedozvoljavanju nekima da rade.
To je naš paradoks. Čak neke velike bolnice i nabave opremu, ali nažalost ako netko po znanju i sposobnosti iskoči nastoji ga se blokirati.
W: U bolnici je otvorena predivno uređena čekaonica koju je adaptirala tvrtka Salveo. Kako je došlo do te suradnje?
Poliklinika za kašalj je naš projekt i projekt tvrtke Salveo u smislu da su primijetili da imamo puno pacijenata sa simptomom kašlja, a da zapravo nemaju neke druge značajnije probleme. Dakle, ti pacijenti ne moraju biti u našoj dnevnoj bolnici, ne moraju biti u stacionaru.
Imaju jednostavan problem kašlja koji sami ne mogu riješiti, ali nemaju temperaturu niti upalu pluća oni su jednostavno kronični kašljači. Takvi ljudi često trebaju više informacija i jači tim koji će se o njima brinuti nego što je to moguće kroz jednu ambulantu i liječnika koji ima vremena petnaestak minuta za pacijenta.
Ovdje, u našoj poliklinici za kašalj, imate tim koji savjetuje u svakom pogledu i po pitanju iskašljavanja i po pitanju inhalacija, po pitanju uzimanja određenih lijekova za kašalj. Ljudi su naročito motivirani uzimati lijekove koji nisu baš pripravci farmaceutskih tvrtki nego žele prirodnu terapiju.
Stoga su nama bitni i alternativni načini liječenja poput akupunkture, itd .. Na neki način rješavamo probleme i za roditelje prihvatljivim načinom, recimo terapija lijekovima koji su se dokazali, a nisu možda na listi farmaceutskih pripravaka. I takvim pacijentima treba pomoć.
Imate pacijenata koji žele na drugačiji način riješiti svoje probleme i mi omogućavamo i te drugačije načine kroz liječenje prirodnim lijekovima za koje smo se mi ovdje uvjerili da oni pomažu. A Prospan je tu na prvom mjestu ako govorimo o kašlju.
Zato smo zamolili tvrtku Salveo da napravimo zajednički projekt. Naša davna želja je bila otvaranje poliklinike za kašalj, a oni su nam u tom uređivačkom smislu uredili i posložili prostor i mislimo da će to biti dobar početak rješavanja kašlja kod mnogih pacijenata koje on muči.
U ovom momentu je to sada jedan manji broj pacijenata ali kako se stvari stoje, s obzirom na preopterećenost naše ekipe za naručivanje pacijenata, mislim da ćemo uskoro morati (kao što smo primjerice otvorili nove bokseve za centar poremećaja spavanja), trebati nove stolice za dnevnu bolnicu, a siguran sam da ćemo morati otvoriti još nekoliko prostora i pojačati timove koji će raditi s pacijentima koji imaju kronične probleme s dišnim putevima, a kašalj je najčešći problem u dišnim bolestima.
W: Apropos alternativnih pristupa i metoda koje pacijenti žele, bilo za sebe ili svoje dijete, na koji način u sklopu ove bolnice pacijent to dobiva. Da li mu liječnici sugeriraju takve metode?
Mi alternativu ne odbacujemo a priori.
Alternativa nije prihvatljiva u slučaju da nije prošla naše iskustvene procedure. Mi određene lijekove, koji su pod navodnicima alternativa, prolaze naše određena klinička provjere i mi samo predlažemo lijekove koji su već po našem iskustvu dobra.
Ako nekome dajte fiziološku otopinu ona kao takva nije lijek ali sigurno ispiranje dišnih putova i inhalacija fiziološke otopine pomaže. To je pitanje gdje je granica između alternative i neke redovite terapije.
Ako liječnik procjeni da je za određene pacijente “alternativna” metoda bolja onda ta metoda zapravo spada u komplementarnu metodu, to nije alternativna metoda.
Alternativna metoda je ona koja zamjenjuje klasični ili konvencionalni način liječenja a komplementarna je ona koja se doda ili nadopunjuje. Znači taj komplementarni način liječenja bi bio definitivno preporučen i mi u našoj bolnici provodimo biofeedback.
Imamo i savjetovanje psihologa, slane sobe, znači i taj tip liječenja. U našim redovnim postupcima i radu primjenjujemo komplementarne metode liječenja. One za koje vjerujemo da našem pacijentu pomažu ili za koje dokazano znamo da našem pacijentu pomažu.
U tom kontekstu to je samo jedna u nizu stvari koje su se dosta implementirale. Mi smo sami radili neka klinička ispitivanja, znači sve prolazi naše kliničke provjere.
Dans ima puno lijekova protiv kašlja, različite otopine za čišćenje nosa, a to ništa nije prošlo određene provjere koje su kod nas uobičajen stvar. Svaka procedura prolazi kliničko ispitivanje po svim etičkim, stručnim i protokolarnim standardima.
Mi vrlo lako provjerimo da li neki lijek može ući u upotrebu ili ne. Kada neka tvrtka dođe s nekom metodom ili lijekom mi to provedemo kroz određena klinička ispitivanja s određenim brojem pacijenata na stručnom nivou. U tom smo pitanju selekcionirani sami procjenjujemo da li nešto ima smisla ili ne i onda to provjerimo i primjenjujemo.
Standardne lijekove također provjeravamo kroz naša klinička ispitivanja, uobičajene standardne lijekove mi provjeravamo i uspoređujemo.
Danas kašalj možete rješavati ambulantno. Pacijentu date sirup za kašalj i to je to. Obično je to tako, pacijent nema temperaturu, nema upalu pluća, nema upalne parametre ali to nije nikakvo rješenje.
Ovdje kašalj rješava cijeli tim ljudi naravno ako se trebaju uključiti. Kašalj može biti centralni, može biti vezan uz gornje dijelove, dakle tu se uključuje otorinolaringolog, može i pulmolog zatim alergolog, terapeut koji stalno radi s pacijentima tog tipa i objašnjava sve metode koje se primjenjuju.
Postoji inhalacijska terapija, aspiracijska terapija, čišćenje sinusa kroz čok-čok. Sve su to procedure koje vi ne možete provesti kroz jednu ambulantu. Pacijenta ne možete smjestiti u stacionar jer nema smisla ako je zdrav. I zato je jedna ambulanta, poliklinika poput naše, taj međuprostor koji bi trebala svaka opća bolnica ili pedijatrija imati.
W: Možete li nam opisati koji su vaši zadaci i obveze kao ravnatelja bolnice?
Glavni je problem sada, kada smo otvorili polikliniku za kašalj i kada ona radi sedam dana, to što se stalno povećava broj pacijenata, a meni se kao ravnatelju povećavaju troškovi.
I ja sam sada de facto u poziciji da stalno razmišljam hoću li konstantno kalkulirati s troškovima i limitima koji su nedostatni ili ću ići prema potrebama pacijenata.
Mene primjerice doktorica Turkalj i ostale kolege stavljaju u dilemu kada započinju neke nove priče odnosno ideje no oni uvijek znaju što ću ja napraviti, ja ću uvijek biti na strani pacijenta bez obzira koliko potrošio, bez obzira koliko sebe doveo u poziciju da financijski lošije poslujem.
Možda me netko eventualno danas sutra smijeni. Ja se jednostavno uvijek stavim na stranu pacijenta, uvijek ako trebam pojačam troškove jer pacijent je taj zbog kojeg mi živimo, radimo i postojimo. Smatramo da se ipak treba prilagoditi pacijentu pogotovo kada je dijete u pitanju. Tada prestaju sve kalkulacije stoga smo stalno u financijskim problemima.
Međutim, ono što je za nas dobro i ono što bi trebalo naglasiti po meni da je Grad Zagreb, koji je vlasnik ove bolnice, uvijek vrlo benevolentan na sve ovo što mi radimo. Kada su u pitanju nove stvari pa čak i kada idemo u nove troškove ponekad Grad Zagreb dovedemo u situaciju da bolnicu moraju sanirati.
Uvijek shvate i prihvate naše argumente zato što vjerojatno kada se radi pošteno, kad se prema pacijentu odnosi pošteno i kad imate takvu popularnost bolnice kakva je naša onda je i Grad Zagreb odlučan u financiranju. Mi smo sredinom ovog mjeseca odradili limit za ovaj mjesec i mogli bi petnaestog zaključati bolnicu i ne raditi više. Međutim mi radimo kao da se ništa ne događa.
Na kraju će to platiti ili HZZO ili grad Zagreb ili će mene prozvati da ne znam raditi i voditi bolnicu pa trošim previše i možda me smijene. Ja prihvaćam taj rizik. Imamo backup u Gradu Zagrebu i u profesorici Šitum i gradonačelniku Bandiću koji stvarno svaki puta kad dođemo u financijsku krizu pokriju naše troškove. U principu ispravno to shvaćaju.
W: Da li smatrate da kao bolnica trebate ući u utrku o kojoj se priča i raspravlja da se usluge počinju naplaćivati te da bi se trebalo uhvatiti i marketinške strategije u smislu popularizacije bolnice. Da li mislite da li je ta utrka zdrava i dobra?
Ako želimo biti pošteni, ljudski, humani ja mislim kada su u pitanju djeca da ne smije biti kalkulacije. Djeca moraju imati dostupno sve. Ja bih najradije zajedno sa svojim doktorima napravio da se popodne pacijentima sve naplaćuje. Ljudi bi to prihvatili.
Osoblje bi imalo veće plaće, bolnica bi imala veći prihod. no smatram da to nije korektno niti pošteno. Djeca moraju imati specifičan tretman, djeca ne smiju, osim ako roditelji ne inzistiraju na nekim čudesima, djeca ne smiju doći u poziciju da participiraju, da doplaćuju.
Međutim tu se mora odrediti i politika. Danas sutra će sve regije i županije biti vlasnici bolnica. Priča se da će hitne ambulante naplaćivati svim pacijentima usluge, ako dođu bez uputnice što je u redu, jer previše pacijenata zaobilazi svoje doktore, hitne ambulante prijeme i dolaze u bolnice budući im je tu lakše odraditi mnogo stvari i pregleda no to je u stvari skuplji način rješavanja problema.
Zaobilazi se primarna zdravstvena zaštita. Kad su djeca u pitanju donekle to treba parcijalno primijeniti ali kod djece se ne smije biti materijalno orijentiran u smislu naplaćivanja participacije ili bilo čega drugoga. Smatram da ako nemamo zdravu naciju, ako zagovaramo demografiju, ako zagovaramo preventivu, a gdje je zapravo bolja preventiva nego u liječenju djece od dišnih bolesti.
Po meni se s djecom ne bi trebalo kalkulirati i ne očekujem da će niti ova niti buduće vlade kalkulirati s njima a sve ono što će se događati na nivou osiguranja, privatnih osiguranja pa dopunskih i dodatnih osiguranja trebalo bi se primijeniti na odrasle.
Država se mora odrediti. Ima puno stvari koje se deklariraju kao besplatne, dostupne pa onda se ne plate. Zadnji slučaj je bio lani kada je HZZO propagirao dopunski rad, dodani rad 72 plus, program otvorenih vrata kako bi se smanjile liste čekanja.
Kad smo to realizirali rečeno nam je da se taj rad neće platiti. A znate li koliko je djece pregledano, koliko je potrošeno kemikalija, reagensa, lijekova, prekovremenih sati i i svega ostaloga. To je kamen spoticanja. Ali mi se kao bolnica nosimo sa svim tim, živimo, opstajemo, stalno se razvijamo u želji za novom zgradom, novom tehnologijom, opremom s novim ljudima i tome se radujemo.
I nastavljamo dalje tražiti. Apliciramo na projekte i to je jedan dodatni vid posla kojeg naši ljudi. osim profesionalnog obavljaju, a to dosta opterećuje. Ostaje se duže u bolnici no nije svaki benefit materijalni benefit. Postoje znanstveni, ljudski, profesionalni, etički benefiti i ne mislim da smo došli do nekog visokog nivoa ali imamo viši nivo nego u drugim bolnicama.
Sve što se napravilo u ovoj bolnici, dobro ili loše, sve je to zahvaljujući timu ljudi koji je prepoznao bolnicu Srebrnjak kao mjesto gdje se oni mogu afirmirati. To su ljudi koji su došli iz kliničkih bolnica, iz vana iz drugih država . Mi čak imamo vrlo malo autohtonog kadra.
Imamo puno više kadra koji su došli koji zbog neshvaćenosti u svojim sredinama. Ovdje su na neki način prepoznali mjesto gdje se mogu afirmirati, iako nismo formalno klinička bolnica. Formalno jesmo centar izvrsnosti za alergije, jedini centar izvrsnosti za personaliziranu medicinu pri Ministarstvu znanosti, u konzorciju ustanova.
Jedina mala bolnica koja je u konzorciju javnih zdravstvenih institucija dobila status centra izvrsnosti. I možemo u sklopu toga povlačiti novac iz EU fondova. U tom konzorciju smo zajedno sa osječkim i splitskim fakultetom, sa institutom Genos, svetom Katarinom.
Zajedno nastupamo i registrirani smo pri Ministarstvu znanosti. Ta izvrsnost je kod nas na vrlo visokom nivou.
Aplicirali smo da postanemo klinika za pedijatriju pa se nadam da ćemo uskoro postati klinika. To je neka završna forma no opet to je početna forma za dobivanje novih projekata.
Htio bih naglasiti da sve što smo napravili možemo zahvaliti jednom timu ljudi od bazičara do kliničara, koji su došli u ovu bolnicu i koji daju tu jednu znanstvenu dimenziju koju niti jedan od njih nije mogao realizirati u svojim bolnicama no u ovakvom jednom sinergijskom timskom pristupu dosta dobro funkcioniramo na nivou europskih projekata.
Znamo imati problema s drugim bolnicama, jer kažu da im uzimamo doktore pod pretpostavkom da tko zna što se tu radi i kako se radi. Ustvari se jako puno radi na kvaliteti, dobrim međuljudskim odnosima, dobrom timskom radu koji se ne svodi na sebičnost i egoizam nego svako ima mjesto u tom timu i svako ima svoju rolu.
Svi imaju svoju ulogu i oni koji rade u hitnoj ambulanti i oni koji pišu projekte, danas sutra na svjetskom nivou. Mi smo ovdje svi tim, bez tih ljudi koji rade u hitnim ambulantama, ambulantama, bez ljudi koji rade u molekularnoj.Ono što je bitno naglasiti da je bitan tim, a ne ravnatelj.
Najmanje se ja kao ravnatelj dosjetim izvrsnih ideja, ali znam prepoznati kada se drugi sjete.
Kada vam netko kompetentan iznese ideju morate imati intuiciju, osjećaj, instinkt da je to nešto što može zaživjeti. Kada smo počeli raditi translacijski centar i započeli ideju oko aplikacije za taj projekt prvo sam pitao što je to translacija, a onda sam sve naknadno shvatio u komunikaciji.
Do sada se uložilo 20 milijuna kuna, što Grad Zagreb, što ministarstvo što vlada a nije se niti znalo hoće li se priča završiti do kraja. Uvijek postoji jedan veliki rizik, ali kad vjeruješ timu kada je tim kompetentan i kad vjeruješ u određenu ideju sve se realizira. To je najveći projekt u hrvatskoj zdravstvenoj znanosti.
Nije bitno biti dovoljno pametan. Treba biti tvrdoglav, vjerovati u nešto i jako često kad se boriš za ispravne stvari, principe, kad imaš ispravne filozofiju dolaskom do cilja, metodologiju i kriterije dolazi do ostvarenja naizgled nemogućeg.
Ova je bolnica bila dva puta pred zatvaranjem, a nalazi se na prekrasnoj lokacija od 11.000 m2 koji vrijede 2,3 4, milijuna Eura, samo kao lokacija i naravno da je trebalo u tom sustavu opstati i postići rezultate koje smo u međuvremenu dosegli.
Ništa čovjeka ne može održati kao pošten odnos prema poslu, pošten odnos prema pacijentima, dobra organizacija posla i vjerovanje u pozitivne stvari, a onda na kraju ipak je teško pozitivnu stvar slomiti.
Autor: Diana Mikloš