Djeca s disleksijom dugo slovkaju, zadržavaju naviku tihog izgovora riječi pri čitanju, ne čitaju tečno. Slušajući ih kad čitaju naglas, imamo dojam da ne uočavaju točke kao znakove razgraničenja rečenica.
Zamjenjuju se grafički slična slova kao “d” i “b” pa riječ “bio” postaje “dio“. Kratke riječi poput prijedloga “do” i “od“, bilo da su samostalne riječi ili složenice, postaju gotovo nesavladive i “put do kuće” najčešće će biti “put od kuće“.
Ako netko nešto “odnosi“, to će se pročitati kao da “donosi“, a umjesto da ptica “brzo doleti“, ona “brzo odleti“.
Zamjenjuju se i riječi slične osnove; tako “presavijanje” može postati “presađivanje“, “poderao” – “pobrao“, a “sumnjičav” postaje “sumnjiv“.
Neke riječi dobivaju nepostojeće dijelove: “radoznala uspavanka” čita se kao “radoznavala uspavanka“, a neke se potpuno skraćuju, pa “odmahivala” prelazi u “odmah“, a riječ “poredanih” skraćuje se u riječ “pored“.
Neprecizno pročitane riječi i sporost u čitanju narušavaju razumijevanje pročitanog teksta, iako se mnoga djeca s disleksijom zarana nauče služiti rečeničnim kontekstom, tj. širim sklopom riječi i rečenica koji im pomaže u odgonetavanju značenja.
Nedostatna fonološka obrada riječi (2. razred)
Teškoće u oblikovanju, pravilnosti i organiziranosti slova i rukopisa (5. razred)
Diktat, teškoće s vizualnom percepcijom, zrcalno okretanje slova (1. razred)
Pisanje velikog slova prema pravilima često je jako teško za djecu s disleksijom (2. razred)
Gdje potražiti pomoć?
> učitelj/nastavnik
> školski logoped
> Hrvatska udruga za disleksiju (HUD)
> Centar za rehabilitaciju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
