Atopijski dermatitis vodič za djecu i roditelje

Iz knjižice “Atopijski dermatitis vodič za djecu i roditelje” – 3. dio.

Riječ psihologa

Atopijski dermatitis je bolest snažno povezana sa našim emocionalim stanjem – ona utječe na to kako se osjećamo i može biti izvor stresa u našem životu, ali isto tako i psihološki stres (polazak u vrtić, školu, rođenje drugog djeteta u obitelji, rastava roditelja i sl) pogoršava simptome atopijskog dermatitisa. Koža prima podražaje iz okoline i reagira na naše osjećaje. Inervirana je mrežom osjetnih živčanih vlakana te komunicira s imunološkim, živčanim i endokrinim sustavom preko čitavog niza biokemijskih medijatora. Svrbež, glavni i najneugodniji simptom, dovodi do poremećaja sna, umora, slabe koncentracije i promjena raspoloženja. Djeca vrtićke ili školske dobi zbog nedostatka sna teško obavljaju dnevne zadaće te se često upućuju kod psihologa zbog slabije koncentracije i hiperreaktivnosti. Roditelji se uslijed nedostatka sna suočavaju s kroničnim umorom. Atopijski dermatitis ima veliki utjecaj na psihološki aspekt roditelja, djece i cijele obitelji. Roditelji u upitnicima kvalitete života često prijavljuju osjećaj tuge, zabrinutosti, pa i krivnje zbog atopijskog dermatitisa svoga djeteta. Nesigurnost, strah i druge emocije normalna su popratna pojava ove bolesti – pitajte svog liječnika sve što Vas zanima, te potražite pomoć psihologa ukoliko Vam se čini da Vam je ona potrebna.

Kako pokušati smanjiti svrbež?

Prekidanje navike jedna je jednostavna bihevioralna tehnika koja se koristi za rješavanje različitih tikova, te može biti iznimno korisna i bolesnicima s atopijskim dermatitisom. Češanje kože je naučeno ponašanje u situaciji kada nas koža svrbi – u početku je to normalan odgovor na svrbež: kada nas koža zasvrbi, počešemo se što smanjuje osjećaj svrbeža. Činjenica da nam je češanje pomoglo pojačat će njegovo pojavljivanje u budućnosti – svaki sljedeći puta kada nas koža zasvrbi, počešat ćemo se. S vremenom će češanje prerasti u naviku, te više neće biti potrebno da nas koža zasvrbi da bi se češali već ćemo to raditi i u situacijama koje nas na to podsjećaju (npr. uvijek navečer dok gledamo televiziju). Prekidanje navike se radi u dva koraka: počinje se s razdobljem od tjedan dana u kojem je potrebno samo zabilježiti svako češanje – na taj način osvještavamo vlastito ponašanje pa kada nas koža zasvrbi biti ćemo toga svjesni te se nećemo automatski počešati. U drugom koraku, češanje se zamjenjuje drugim ponašanjem. Na primjer: kad primijetimo da nas svrbi, prvo brojimo do 30, zatim čvrsto stisnemo šaku i podignemo prema gore. Ukoliko nas koža još uvijek svrbi možemo lagano uštipnuti kožu na mjestu svrbeža što također smanjuje svrbež. Takvu reakciju treba vježbati uvijek kada nas koža svrbi, kako bi nam to novo ponašanje ušlo u naviku, umjesto svrbeža! Ovako ćemo manje ozlijediti kožu i manje pogoršati stanje kože.

Autori teksta:
Prim. Nives Pustišek, dr. med. spec. dermatolog i venerolog, subspecijalist dječje dermatologije
Doc. dr. sc. Maja Vurnek Živković, prof. psiholog
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16