Poremećaj muškog spolovila u djece: dr. Fran Štampalija

Jedan od najčešćih problema s kojima se roditelji muškog djeteta susreću je njegovo spolovilo. Konkretnije, njegova kožica ili prepucij.

Prepucij je koža koja prekriva glavić (glans) penisa. Služi za zaštitu samog glansa od vanjskih utjecaja, no nedostatak prepucija, primjerice nakon obrezivanja (cirkumcizije), nema dokazanih nedostataka za samo spolovilo.

Muška novorođenčad se većinom rađa s tzv. fiziološkom fimozom, stanjem pri kojem nije moguće prevući prepucij preko glansa.
Razlog tome su nježne priraslice preucija za glans koje nazivamo i adhezijama. Priroda se pobrinula da ljuštenjem epitela (stanice na površini glansa i unutarnjeg lista prepucija) dolazi do postepenog odvajanja prepucija od glansa.

Tom procesu pomažu periodične erekcije spolovila pri kojima se “navlačanjem” prepucij samostalno prevuće. Fiziološka fimoza se gotovo uvijek razriješi, ili sama ili uz pomoć liječnika.

Fimoza je po definiciji nemogućnost prevlaćenja prepucija preko glansa. Može biti primarna (fiziološka) i sekundarna. Sekundarna fimoza nastaje kada dođe do stvaranja ožiljka, bilo upalom, bilo traumom. Sekundarna fimoza gotovo uvijek treba intervenciju dječjeg kirurga, a najčešće je potrebno obrezivanje (cirkumcizija).

Što učiniti ako se kod novorođenčadi ili djece u pelenama ne može prevući prepucij?

Radi se o fiziološkoj fimozi. Prema našem iskustvu, nasilno prevlačenje prepucija dovodi do rubnog pucanja suženog dijela tj. prepucijalnog prstena.

Ako dođe do jače ozljede, ili se nasilno prevlačenje ponavlja, može doći do stvaranja ožiljnog tkiva. Ožiljno tkivo je u ovom slučaju kružno jer obuhvaća cijelu cirkumferenciju prepucija. Ožiljak ima tendenciju stiskanja, a budući da je kružni, doći će do daljnjeg sužavanja prstena i posljedične prave fimoze.

Dakle, potrebno je postepeno “vježbati” prepucij. To uključuje nježno rastezanje prepucija – prepucij se povlaći koliko ide. Iz dana u dan će se moći povlačiti sve više. U neke djece će doći do potpunog rarješenja priraslica, a nekima će pomoći liječnici.

Prema procjeni dječjeg kirurga se može primijenjivati i kortikosteroidna krema ako postoji elastični (neožiljkasti) prsten u području prepucija. Kortikosteroidna krema ga omekša, a roditelji i dijete moraju paralelno s aplikacijom kreme i “vježbati” prepucij kako bi se prsten mehanički postepeno širio.

Terapija traje 4-6 tjedana, slijedi kontrolni pregled i procjena stanja te se daljnja terapija ordinira prema mišljenju dječjeg kirurga.

Kada rješavati problem priraslica prepucija?

Ako dijete nema česte upale (balanitise) ili upale mokraćnih puteva (uroinfekte), koji bi zahtijevali ranije razrješenje priraslica ranije, može se pričekati da dijete izađe iz pelena. Ako su priraslice i tada prisutne, potrebno ih je razriješiti kod liječnika ili dječjeg kirurga.

Primjenjuje se anestetska kremica koja se namaže na spolvilo. Pričeka se 30-60 minuta te se tada učini adhezioliza prepucija (razrješenje priraslica). Roditelji dobiju upute da svakodnevno prevlače prepucij preko glansa, vrše higijenu i OBAVEZNO vrate prepucij preko glansa kako ne bi došlo do parafimoze.

Parafimoza je stanje u kojem se prepucij ne može lako vratiti preko glansa, već ostaje zaglavljen iza njegovog ruba. U većini slučajeva ga je moguće u hitnoj kirurškoj ambulanti vratiti, no ponekad zahtijeva hitnu operaciju i cirkumciziju, budući da može ugroziti cirkulaciju glansa i njegovu nekrozu.

djecak-1

Što je balanitis i kako ga liječiti?

Balanitis je upala u području prepucija i glansa. Jednostavni balanitis nastaje relativno naglo u vidu crvenila i otekline prepucija. Ponekad dolazi i do pojave žučkastobijelog iscjetka od ispod prepucija. To je upaljena smegma (čini ju sadržaj odljuštenih epitelnih stanica ispod prepucija).

Do upale najčešće dolazi zbog ulaska bakterija ispod prepucija. Rijetko zahtijeva antibiotsko liječenje. Primjenjuju se hladni oblozi čaja od kamilice ili od borne vode.

Primjena se sastoji od redovitog mijenjanja obloga (svakih 20-30 minuta), a stavljaju se tako da se spolovilo omota oblogom (bez prevlačenja prepucija ispod glansa), spolovilo podigne prema trbuščiću i obuku gaće ili pelene.
Nakon nekoliko sati dolazi do poboljšanja, a već unutar dan-dva i do potpunog prolaska upale.

Drugi tip balanitisa je rijedak, no može izazvati komplikacije

.

Taj tip balanitisa se naziva balanitis xerotica obliterans (BXO). Uzrok je dugotrajna, kronična upala spolovila i nastanka čvrstog ožiljka prepucija.

Obično upala zahvaća i cijeli unutarnji list prepucija te površinu glansa. Često izaziva suženje ušća mokraćne cijevi što djetetu može predstavljati problem kod mokrenja radi povećanog otpora kroz uski otvor. Komplikacije mogu biti i opsežnije u vidu širenja takve upale i na mokraćnu cijev, što zahtijeva zahtjevne kirurške intervencije.

Kako liječiti BXO?

higijenu spolovila i postepeno prevlačiti prepucij dok ga nije mogue potpuno prevući ispod ruba glansa. Fimozu treba liječiti pravovremeno obrezivanjem (cirkumcizijom), kako ne bi došlo do kroniciteta upale i nastanka BXO.

Ako dođe do BXO, cirkumcizija je jedino liječenje, uz eventualni zahvat koji uključuje širenje ušća mokraćne cijevi. Može se primijenjivati i kortikosteroidna mast kroz 4-6 tjedana kako bi došlo do smirivanja same upale nakon što je cirkumcizija obavljena.

Što je cirkumcizija?

Cirkumcizija je kirurški zahvat koji uključuje odstranjenje prepucija. Razlozi mogu varirati od vjerskih, higijenskih, kulturalnih ili medicinskih. Roditelji katkada zaziru od pomisli da njihovo dijete zahtijeva cirkumciziju upravo radi predrasuda da je zahvat povezan s nemedicinskim konotacijama.

Bitno je upamtiti da, ako dječji kirurg predloži cirkumciziju kao kurativni zahvat, onda je to za djetetovo zdravlje neophodno.
Zahvat se vrši u jednodnevnoj kirurgiji: dijete dođe natašte s roditeljima na dan planiranog zahvata, obavi se cirkumcizija te dijete ide kući popodne ili predvečer ako nema komplikacija u vidu povraćanja nakon anestezije, krvarenja ili nemogućnosti mokrenja.

To su rijetke komplikacije i ne ugrožavaju dijete, no zahtijevaju boravak u bolnici preko noći i nadzor medicinskog osoblja. Nakon operacije se roditeljima pokaže kako previjati ranu i održavati higijenu spolovila.

Nakon desetak dana se najčeće mogu vratiti svojim aktivnostima uz posted od sportskih aktivnosti ovisno o brzini cijeljenja i procjeni dječjeg kirurga.

Iako se problem muškog spolovila nekima čini nepremostiv, a nekima nebitan, važno je naglasiti da kod svake nedoumice roditelja o zdravlju njegovog djeteta, treba zatražiti savjet stručnjaka.

U ovome slučaju je to dječji kirurg koji će svojim iskustvom i znanjem imati zadatak procijeniti koji je najbolji terapijski put za svako pojedino dijete, uključiti roditelje i dijete u proces liječenja i, što je najvažnije, umiriti ih te im dati podršku da aktivno sudjeluju u odlučivanju i liječenju uz potpunu informaciju o opcijama koje im dječji kirurg nudi.

Autor: Fran Štampalija, dr.med., specijalist dječje kirurgije
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16