Preponske kile u dječjoj dobi

Jedna od najčešćih dijagnoza s kojom se susrećemo u dječjoj kirurgiji je hernija ili kila.

Kada govorimo o kilama preponske ili ingvinalne te skrotalne regije razlikujemo preponsku ili ingvinalnu kilu, funikulokelu i hidrokelu.

Učestalost preponske kile u terminske novorođenčadi je 3-5 % dok je kod prerano rođene djece (prematurusa) nešto veća, 9-11 %. Pojavljuje se oko 10 puta češće u muške djece. U oko 60 % djece preponska kila smještena je u desnoj preponi, 30 % lijevoj, a u 10 % slučajeva se nalazi obostrana preponska kila. Obostrane preponske kile su puno češće u prematurusa (45-55 %) i djevojčica. Treba napomenuti da u 50 % dječaka s nespuštenim testisima u podlozi nalazimo preponsku kilu.

S obzirom na način nastanka ona je kongenitalna ili prirođena i nastaje iz neobliteriranog procesus vaginalisa u dječaka ili Nuckovog kanala u djevojčica. Kile koje nastaju u odraslih osoba su stečene i nastaju na tzv. mjestima slabosti trbušne stijenke. S obzirom na anatomsku poziciju preponska kila u dječjoj dobi je gotovo uvijek indirektna, kosa ili lateralna.

Ovisno o opsegu i lokalizaciji obliteracije vaginalnog izdanka može se razviti manja ili veća (sve do skrotuma) indirektna kila. Ako se gornji ili proksimalni dio vaginalnog procesusa zatvori tj. obliterira nastaje izolirana kila u području funikularnog (sjemenog) snopa tzv. funikulokela ili u području skrotuma tzv. hidrokela.

kila

Dijagnostika preponske kile je lagana ako se vidi izbočenje u preponi. Ono se prilikom napinjanja ili plača djeteta povećava. Diferencijalno dijagnostički treba obratiti pažnju na povećane limfne čvorove u preponi ili masno tkivo koji ponekada mogu izgledati poput kile.

Dijagnostika funikulokele tj. hidrokele funikulusa predstavlja određeni problem. Oteklina koju palpiramo u preponi poput napete, jajolike rezistencije koja se ne može reponirati, u tom slučaju, može odgovarati i ukliještenoj (inkarceriranoj) preponskoj kili što predstavlja indikaciju za hitno kirurško liječenje.

Dijagnostika hidrokele postavlja se dijafanoskopski (prosvjetljavanjem skrotuma) tijekom pregleda u kirurškoj ambulanti, uz anamnestički podatak da je veća ili manja oteklina skrotuma prisutna od rođenja. U iznimnim situacijama potrebno je učiniti ultrazvučnu pretragu skrotuma. Česta je i komunicirajuća hidrokela koja kroz uski neobliterirani procesus vaginalis komunicira s abdomenom te se s obzirom na prelijevanje tekućine iz hidrokele u abdomen i obratno, mijenja veličina i konzistencija hidrokele. U 40% novorođenčadi procesus vaginalis je zatvoren, a u 60 % se zatvori do kraja 1. godine života. Iz tog razloga ne treba žuriti s operacijskim liječenjem hidrokele prije 2 godine života budući da veliki dio hidrokela spontano regredira do navedene dobi.

Liječenje preponske kile je kirurško. Za razliku od kirurškog liječenja kod odraslih osoba, u dječjoj dobi nije potrebno učiniti plastiku pojačanjem dna preponskog kanala. Kod prerano rođene djece (prematurusa) ili novorođenčadi s malom tjelesnom masom, operacija se odgađa do 3. mjeseca života ili kasnije, uz redovitu kontrolu kile.

Najteža komplikacija je inkarceracija ili uklještenje. Nastaje prolapsom abdominalnog sadržaja (vijuge tankog crijeva, jajnik, trbušna maramica ili omentum, apendiks) u kilnu vreću koji prilikom toga mogu biti strangulirani što dovodi do ishemijskih i nekrotičnih promjena u gore navedenim organima praćenih jakim bolovima i plačem djeteta. Ponekad je moguće učiniti tzv. taksis i blagim pritiskom na kilu reponirati sadržaj kilne vreće u abdomen. Međutim, ako se taksis ne može učiniti ili inkraceracija traje duže vrijeme potrebna je hitna operacija. Isto tako inkarceracija koja traje duže vrijeme može dovesti do ishemičnog oštećenja testisa zbog kompresije na krvne žile sjemenog snopa.

Autor: Marko Mesić, dr. med., specijalist dječje kirurgije
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16