Pupak u novorođenačkoj dobi

Pupkovina (lat. funiculus umbilicalis) je poveznica embrija/fetusa i placente, dugačka oko 50cm i široka oko 2cm kod terminske djece. Pupkovina prolazi kroz fibromuskularni pupčani prsten koji se kod većine djece do poroda zatvori.

Građena je od vezivnog tkiva (Whartonova sluz) u kojoj se nalaze umbilikalne arterije i vena, te urahus i omfalomezenterički kanal. Dvije umbilikalne arterije odvode deoksigeniranu krv iz ploda prema posteljici, dokumbilikalna vena dovodi oksigeniranu krv obogaćenu nutritivnim elementima iz posteljice u plod.

Urahus je fibrozni ostatak obliteriranog kanala koji povezuje vrh mokraćnog mjehura i alantoisa. Omfalomezenterički kanal koji povezuje primitivno crijevo sa žumanjčanom vrećom također obliterira tijekom embrionalnog razvoja. Ostaci opisanih kanala mogu u ranom djetinjstvu uzrokovati razne poremećaje pupka.

Posteljica (lat. placenta) je organ anatomski i genetski građena od dva dijela, majčinog i fetalnog. Posteljica je pri prorodu široka 15-25cm, debela 3cm i teška oko 500-600g.

Dvije glavne uloge su:

1) izmjena plinova, nutritivnih elemenata (hranjive tvari i elektroliti), proizvoda metabolizma i protutijela
2) hormonska funkcija – proizvodnja progesterona, strogena, hCG, somatomamotropni hormon

Pupkovina se ubrzo nakon poroda podveže i prereže 3-5cm iznad pupka.
Pri tome postupku se može uzeti krv iz pupkovine radi izolacije i pohranjivanja pluripotentnih matičnih stanica.

Podvezani ostatak pupčane vrpce nazivamo pupčani batrljak

Tijekom boravka u rodilištu njegu djeteta, uključujući i pupka provode medicinske sestre. Kod kuće tu funkciju uz pomoć patronažne sestre preuzimaju roditelji što vrlo često može uzrokovati strah i nesigurnost.

Njega pupčanog batrljka nije zahtjevna i ubrzo se savlada.
Glavni cilj u njezi pupčanog batrljka je da on bude čist i suh. Potrebno je svakodnevno prematanje (jednom na dan) sa sterilnom gazom uz lokalnu primjenu antiseptika u obliku otopine, tj. spreja.
Radi moguće infekcije se ne preporuča kupanje djeteta sve dok ne otpadne pupčani batrljak.

Pupčani batrljak otpadne u razdoblju od 3 dana do 2 mjeseca

U većine djece se to dogodi između 10. i 15. dana. Odgođeno odvajanje pupčanog batrljka može biti povezano sa primjenom lokalnih antimikrobnih sredstava pri zaštiti pupka ili nasljednim imunološkim poremećajima.

Ako pupčani batrljak ne otpadne do kraja 2. tjedna preporuča se djete uputit dječjem kirurgu radi podvezivanja pupčanog batrljka.
Zahvat nije bolan i može se izvesti bez anestezije. Pupčani batrljak ponekad otpadne već prilikom samog podvezivanja ili nakon par dana.
Nakon otpadanja pupčanog batrljka ostaje pupčana ranica koja vrlo brzo epitelizira pri čemu se formira pupak. U literaturi je opisano više od 60 normalnih izgleda pupka.

Vlaženje pupka je najčešće bezazlena i prolazna pojava koja se javlja nakon otpadanja pupčanog batrljka. Njega je identična kao i kod pupčanog batrljka, svakodnevno prematanje uz antiseptičko sredstvo i izbjegavanje kupanja u kadi.

U slučaju dužeg vlaženja pupka potrebno se javiti nadležnom pedijatru koji će vas uputiti dječjem kirurgu radi daljnje obrade i liječenja. U većini slučajeva se vlaženje zaustavi „lapiziranjem“, tj. spaljivanjem pupčane ranice primjenom lapisa ili srebrnog nitrata u obliku štapića.

Dugotrajno vlaženje pupka koje ne prolazi nakon lapiziranja može biti znak otvorenog urahusa ili omfalomezenteričkog kanala.

Urahus je kanal koji spaja mokraćni mjehur sa alantoisom koji tijekom intrauterinog razvoja obliterira u fibrozni tračak.
Kod slučajeva kada u potpunosti ostane otvoren uzrokuje kronično vlažanje pupka, odnosno pojavu urina na pupak. Djelomično zatvoren urahus prema pupku čini pupčani sinus.

Cista urahusa je ostatak otvorenog kanala zatvoren prema pupku i prema mjehuru. Osim vlaženja može se razviti akutna upala pupka (omfalitis) sa crvenilom, oteklinom pupčane regije i gnojnom sekrecijomkoju može pratiti povišena tjelesna temperatura i narušeno djetetovo opće stanje.

Dijagnoza se postavlja ultrazvučnim pregledom prednje trbušne stijenke kojom se prikaže otvoreni urahus ili njegovi ostaci. Djecu sa omfalitisom je potrebno uputiti dječjem kirurgu radi hospitalizacije i antibiotskog liječenja. Konačno riješenje je kirurški zahvat kojim se u potpunosti odstrani kanal.

Omfalomezenterički kanal povezuje preko pupka tanko crijevo sa žumančanom vrećom tijekom embrionalnog razvoja. Nakon gubitka svoje funkcije obliterira isto kao urahus u fibrozni tračak.

Pojava stolice na pupak znači da je kanal u potpunosti ostao otvoren. Slično kao urahus može djelomično ostati otvoren čineći sinus pupka ili cistu kanala.
Meckelov divertikul je ostatak kanala otvoren prema tankom crijevu. Kirurško liječenje je potrebno u slučaju ultrazvučne potvrde da se radi o ostatku kanala.

Granulom pupka nastaje nakon otpadanja pupčanog batrljka Granulacijsko tkivo se razvija u području baze pupka veličine od 1 mm do 1 cm, građeno od fibroblastam i brojnih kapilara. Većina se riješi višekratnim lapiziranjem, dok je rijeđe potrebna kirurška ekscizija.

Pupčana kila je učestala pojava kod novorođenčadi. Radi se o prirođenoj kili,nastalojradi nezatvaranja pupčanog prstena, a ne uslijed naprezanja ili plakanja.

Lako se palpira i obično je veličine do 1cm. Većina pupčanih kila ne zahtjeva kirurško liječenje jer se spontano zatvore do kraja 4.godine kada se razvije trbušna muskulatura. Djete s pupčanom kilom je potrebno uputiti dječjem kirurgu na pregledi dogovor o daljnjem liječenju.
Kirurško liječenje je indicirano nakon 3. ili 4. godine života koje se izvodi u općoj anesteziji.

Njega djeteta i pupka zadaje mnogim roditeljima pretjeranu brigu, strah, glavobolje, pa čak i nelagodu. Postoji puno pitanja, a još više i odgovora.
Pupak ne zahtjeva poseban tretman, već samo njegovu zaštitu od mokraće, stolice i bakterija. „Pupak“ će otpasti kada dođe njegovo vrijeme, spremite ga i čuvajte, jer je to dio s kojim se bili povezani sa vašim djetetom.

Andro Gliha, dr. med., specijalist dječje kirurgije
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16