Prema nekim istraživanjima osnovni uzroci agresivnosti kod djece su:
> prikraćenost koja priprema dijete da napadne osobu ili predmet što mu stoje na putu da željenog cilja
> prenesena ljutnja koja se pojavljuje kada dijete ne može izraziti ljutnju izravno prema osobi ili predmetu što su ga povrijedili
> želja za obraćanjem pažnje od strane voljene osobe
> poistovjećivanje s agresivnom okolinom
> fizičko kažnjavanje za loše vladanje u djetetu često izaziva želje da tu agresivnost vrati prema drugima ili prema sebi
> popustljivost roditelja ili odraslih prema agresivnosti
> emocionalna napetost koja nastaje zbog stresa izazvanog za dijete nekim uznemirujućim događajem
Potrebno je organizirati dječji svakidašnji život kao stabilan i predvidiv
> sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na isti način (osjećaj sigurnosti)
> sport, rekreacija, opuštanje (smanjivanje napetosti)
> postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (predvidivost i sigurnost)
Potrebno je učiti dijete prosocijalnom ponašanju – da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da bude velikodušno, da prepoznaje osjećaje drugih ljudi i djece i uživljava se u njih.
Agresivno i prosocijalno ponašanje su suprotni stilovi međuljudskog ponašanja, suprotni načini rješavanja problema koji se stječu i uče u ranoj dobi.
Učenjem se može povećati i njegovati jedan stil na račun drugoga. Koliko dijete više uči da se brine o drugima, da im pomaže i da ih tješi, toliko će manje biti agresivno i neuviđavno.
Svako dijete može naučiti izražavati svoju agresivnost na prihvatljiv način, da se brine o sebi i drugima, da razgovara i dogovara se, te da rješava sukobe na nenasilan način.
DIJETE KOJE DOŽIVLJAVA NEPRIJATELJSKO PONAŠANJE, UČI SE SVAĐATI.
Zbog toga budimo našoj djeci kvalitetni modeli da bi i oni odrasli u kvalitetnije ljude.
Izvor: Dječji vrtić En Ten Tini
