Odnos s braćom i/ili sestrama snažno utječe na naš život. Taj odnos može biti prijateljski i suradnički ili obilježen snažnim rivalitetom i svađama. Većina je odnosa između nekoliko djece u obitelji obilježena povremenim rivalitetom i sukobima, ali i mnogim trenucima bliskosti i međusobne ljubavi.
Rivalstvo koje se javlja u tom odnosu može se shvatiti i kao borba za prvo mjesto u pažnji i ljubavi roditelja. Ljubomora je potreba za isključivim posjedovanjem onoga koga se voli i agresija prema rivalu i prema onome koga se voli.
I jedno i drugo može biti dodatno potaknuto neprimjerenim očekivanjima roditelja da se djeca u potpunosti međusobno prihvaćaju i da nemaju nikada nikakve nesporazume. Veća je vjerojatnost sukoba između braće i sestara kada je dobna razlika manja, kada su djeca istog spola i sličnih interesa.
Rođenje brata ili sestre za dijete predstavlja veliku promjenu te postavlja i pred dijete i pred roditelje nove zahtjeve. Prilagodba novim zahtjevima ovisi o osobinama djeteta, odnosu djeteta i roditelja, odnosima svih članova obitelji i obiteljskoj emocionalnoj klimi. Roditeljska pažnja se sada dijeli i roditelji imaju manje vremena što ga mogu posvetiti starijem djetetu.
Djeca na različite načine reagiraju na dolazak novog djeteta u obitelj. Nekad djeca pokazuju tzv. regresivne oblike ponašanja, što znači da se pojavljuju oblici ponašanja iz ranijih razvojnih faza, te dijete može tepati, mokriti u krevet, tražiti dudu ili bočicu. Neka djeca se povlače u sebe, manje komuniciraju s roditeljima, gube zanimanje za igru, a neka pokazuju otvoreno agresivne obrasce ponašanja prema novorođenčeta ili imaju ispade bijesa.
Većina tih promjena u ponašanju prolaznog je karaktera i predstavlja normalnu reakciju djeteta na novu situaciju. Dio djece prilagodi se promjeni u obiteljskoj dinamici, ponose se time što su starija, samostalnija, te se uključuju aktivno u brigu o bratu ili sestri.
Roditelji mogu pomoći djetetu da se lakše nosi s dolaskom još jednog djeteta u obitelj pripremajući ga i prije no što se dijete rodi. Tada mogu objasniti djetetu na dobno primjeren način koje će se sve promjene u obitelji dogoditi i na koji način ono može biti aktivna sudionik u svim situacijama pripreme i kasnije brige o malom bratu ili sestri.
U tom razdoblju važno je ukoliko je moguće druge promjene u životu starijeg djeteta odgoditi (primjerice premještanje u drugu sobu). Važno je da roditelji prihvate djetetove osjećaje i istodobno zaštite novorođenče od mogućih opasnih načina izražavanja tih osjećaja.
Pri tome je važno postavljanje jasnih granica prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja. Uz to, roditelji trebaju planirati vrijeme koje će nasamo provoditi sa starijim djetetom u aktivnostima po njegovom izboru, pričati mlađem djetetu o posebnom starijem bratu/sestri kada to on može čuti, poticati starije dijete da pomogne u brizi za mlađe i igra se s njim, te isticati koliko cijene svako od svoje djece po njegovim jedinstvenim osobinama.
Svađe i sukobi normalna su pojava u svakom odnosu braće i sestara i ne znače da u tom odnosu nema ljubavi i prihvaćanja. Djeca često ne razumiju razlike u godinama i sposobnostima između sebe i mlađeg djeteta, pa zahtjeve da nešto učine ili razumiju zato što su starija, mogu doživjeti kao nepravdu ili dokaz da je drugo dijete više voljeno.
Pravi je izazov za roditelje naći dobru ravnotežu između zahtjeva koje postavljaju starijem djetetu i prostora da ono pokaže vlastite kompetencije, interese i potrebe.
Roditelji si često postavljaju pitanje kada reagirati u bratskim svađama, a kada prepustiti djeci da ih razriješe sama.
Kada je neko od djece ugroženo ili postoji opasnost od uništenja imovine, nužna je roditeljska reakcija. Ukoliko postoje jasne granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, preporučuje se prepustiti djeci da sama razriješe svoje razmirice ukoliko su one unutar prihvatljivih granica.
To je ujedno i prostor unutar kojeg djeca mogu izraziti svoje misli i osjećaje te steći sposobnost donošenja odluka.
Bratska ljubav je trajno i neprocjenjivo bogatstvo. Pokazuje se da braća i sestre potiču razvoj ličnosti u pravcu bržeg sazrijevanja i osamostaljivanja, razvoja emocionalne inteligencije, osjećaja za potrebe drugih oko sebe, radoznalosti i empatije.
Starija djeca služe mlađoj kao model, pružaju zaštitu, podršku i sigurnost u stresnim situacijama i tako razvijaju osjećaj odgovornosti i zaštite, a mlađa djeca oponašaju starije u svemu pa tako uče brže.
Kako bi se prevladali osjećaji ljubomore, valja ih prihvatiti i otvoreno o njima razgovarati te podučiti djecu kako izraziti osjećaje na prihvatljiv način. Važno je isticati posebnost svakog djeteta te kako se ono voli na poseban i jedinstven način.
Roditelji svojim ponašanjem pokazuju da im je važno da se njihova djeca uzajamno poštuju i slažu, a zajedničkim aktivnostima u kojima zajedničko djelovanje dovodi do uspjeha potiču suradnju.
Ovakav pristup uz postavljanje jasnih odgojnih granica, prilagođavanje roditeljskog ponašanja svakom djetetu i zadovoljavanje njegovih jedinstvenih potreba, doprinijet će razvoju pozitivnih strana, jačanju kompetencija i izgradnji pozitivne slike o sebi svakog djeteta ponaosob i jačanju njihovog odnosa punog uvažavanja i ljubavi.
Pripremila:
Marijana Smerić Pecigoš, psiholog
Dječji vrtić Trnsko