Jeste li razmišljali što danas znači biti dijete? Kako djeca doživljavaju svijet u ovo vrijeme ubrzanog življenja u kojem se od rođenja susreću sa smartphoneima i ostalim gadgetima koji im postaju prvi, a često i jedini prijatelji?
Učimo li ih na pravi način što je zaista važno u životu?
O svemu tome razmišljala je Natalija Pećarina, osnivačica i vlasnica prvog funkcionalnog lutkarskog kazališta „Lutonjica“.
Natalija Pećarina profesorica je predškolskog odgoja s 25 godina radnog iskustva s djecom predškolske dobi ( 2011. godine od strane Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta promovirana u zvanje odgajatelj-mentor) i nije neobjašnjivo da je kao stručnjakinja s bogatim iskustvom u radu s predškolcima, osjetila potrebu da svoje djelovanje proširi na veći broj djece osnutkom kazališta. Vodila se idejom funkcionalnog kazališta koje će svakom svojom predstavom pomoći djeci u njihovom odrastanju i suočavanju s problemima na tom putu.
Kazalište „Lutonjica“ za sada na svom repertoaru ima tri predstave „Tko može prijatelj biti“, „FrkaFuljak“ i „Vuk koji je ispao iz knjige“. Natalija je autor navedenih predstava kao i lutaka, scene, dramaturgije i animacije.
U svojim predstavama želi pokazati djeci da postoji finiji doživljaj od crtića, jeftine glazbe, stiliziranih i karikiranih likova koji ih okružuju, te naglašava kako je kazalište jedan od načina koji nam omogućava da oplemenimo djetetov život, a i svoj. Kad su djeca u pitanju poanta kazališta nije u zabavi. Ističe kako zabava nije cilj, već samo jedno od sredstava kojim će do djece doći emocija, empatija, estetski doživljaj, uvid i spoznaja. Sve ono što ih obogaćuje humanošću, zdravim razumom i dobrotom.
Mišljenja je da je dobra predstava ona koja je pristupačna djetetu, interaktivna, koja angažira dijete senzorno, emocionalno i intelektualno. Djeca različite dobi iz iste predstave dobivaju različite doživljaje. Mlađu djecu karakterizira doživljaj na emocionalnoj razini, a stariju na intelektualnoj. Važno je znati da se obje razine isprepliću kod svih, a ovise o individualnim karakteristikama svakog djeteta.
Djeca predškolske dobi posebno uživaju u lutkarskim predstavama. Takve predstave čine svojevrstan odmak od realnog svijeta, dolaze iz svijeta mašte, djeci tako bliskog, gdje su stvari žive, gdje životinje pričaju, a glavi junaci lete.
Dijete ih može dotaknuti i osjetiti u ruci ta čudesna bića.
Natalija ističe kako je glazba u predstavi važna kao i sama priča. Glazba pisana za djecu mora biti pisana vrlo ozbiljno, bogata u orkestraciji, lijepa vokalom. To je estetika koju djeca upijaju i ona im ostaje za budućnost. Stoga je u svojim predstavama surađivala s dva vrsna glazbenika, Ivanom Grancarićem i Marijem Mirkovićem, koji su kao autori doprinijeli modernom glazbenom izričaju, ujedno postavljajući kriterije za razvoj zahtjevnijeg glazbenog ukusa kod djece.
Kvalitetna predstava za djecu predstavlja koncentraciju razvojnih i odgojnih poticaja za koje bi nam, da je u pitanju neki neki drugi medij, bilo potrebno znatno više vremena za isti rezultat.
Izbor je na nama odraslima. On određuje djetetov razvoj.
Želite li da vam djeca odrastu u plemenite i pametne ljude, vodite ih u kazalište i pametno birajte!
A, Natalija i kazalište „Lutonjica“ će i dalje svojim predstavama sijati sjemenje dobrote u dječjim dušama….
