Kako dijete odviknuti od pelena?

Djeca sama određuju trenutak kada će prestati «piškiti» i «kakiti» u pelene.

Kao i kod puzanja, hodanja i govora, djeca i u ovom slučaju slijede vlastiti vremenski plan. Kod većine djece između druge i četvrte godine, pelene neće više biti potrebne.

Većina djece najprije prestaje kakiti u pelene, a tek kasnije i piškiti. U početku se mogu samostalno kontrolirati preko dana a za nekoliko tjedana ili mjeseci, preko noći će obući samo pidžamu.

Dijete najprije, počinje pokazivati na pelenu i njen sadržaj nazivati svojim dječjim jezikom. Nuždu više ne obavlja usput i ne primjetno, već mimikom i gestama otkriva da se «TO» upravo dogodilo.

Često se povlači u svoju sobu ili neki mirni kutak. Roditelje, braću i sestre slijedi na zahod i zanima se za ono što se tamo dogodilo.
Međutim, prije nego što konačno odbace pelene, djeca moraju svladati određene važne korake u svom razvoju:
> imati osjećaj za vrijeme kako bi pravodobno stigli do «tute» ili zahoda.
> biti u stanju sigurno kontrolirati muskulaturu crijeva i mjehura.
> tek u trećoj godini života, živci dovoljno sazrijevaju da dijete može sigurno kontrolirati kružne – stezne mišiće.

Važno je znati da preranim i strogim odgojnim mjerama odvikavanja od pelena roditelji ne pomažu ni sebi ni djeci.

Prisiljavanje, kada je riječ o odgojnim mjerama odvikavanja od pelena može prije štetiti nego koristiti. Prisila ili ukori samo će bespotrebno zakomplicirati ovaj proces.

U ovako važnim trenucima razvoja, svom djetetu najbolje možete pomoći na sljedeći način:

> ne zaboravite da je «presvlačenje» bilo vrijeme kada ste se bavili svojim djetetom i da mu ovu pažnju sada morate nadoknaditi na neki drugi način.
> dijete obucite tako da može lako skinuti donji dio odjeće. Manja djeca najlakše se snalaze s odjećom bez zakopčavanja (na gumu).
> imajte strpljenja i budite opušteni, jer prije ili kasnije sva djeca prestaju koristiti pelene.
> ako je vaše dijete već navršilo tri godine i još uvijek odbija čak i pokušati s «tutom» ili zahodom, posavjetujte se s pedijatrom i dječjim psihologom.

U početku sva djeca to rade na isti način: u pelenu… Nešto kasnije, moguće je uočiti razlike. Bez pelena se mala i velika nužda više ne mogu obaviti onako «usput». Zabavite se i pročitajte kojem tipu vaše dijete pripada :

OKLIJEVALO

Mora? Ne mora? Oklijevalo se na zahodu prvo malo koncentrira, pri čemu mu se od naprezanja zacrveni cijela glava, a onda zaključi da zapravo i ne mora na zahod.

ZADIVLJENI PROMATRAČ

Njemu nije nikad dosta divljenja. Za vrijeme sjedenja i nakon uspješno obavljenog posla, promatrač se ne može nadiviti rezultatu svojih napora.

ANARHIST
On to radi gdje god stigne. U bratovu kutiju s kockicama, u pješčanik. Ne daje nikakvo upozorenje i ništa ne najavljuje, već jednostavno spušta odjeću (uglavnom) i obavlja posao.

KOMENTATOR

On stalno priča o tome. Bez obzira mora li on na zahod ili netko drugi »Mora kakiti !» najavljuje iz sveg glasa i pri tom nema nikakvog obzira prema osjećajima drugih.

PORICATELJ

Bi bio najsretniji kad uopće ne bi trebao na zahod. Kada napokon uspijete uhvatiti malog poricatelja, on će mahati rukama i nogama, da mu nikako nećete moći skinuti odjeću – i upiškiti se.

UŽIVATELJ

Kao što i samo ime govori, može uživati i šutjeti. Satima sjedi na «tuti» ili zahodskoj školjci, a crveni rub na guzi mu pri tom nimalo ne smeta. Pjeva, crta po pločicama, na miru jede svoje gumene bombone, bruji kao kamion, slaže figurice iz kinder-jaja…

UMIŠLJENKO

Svoju «tutu», bila puna ili prazna, cijeli dan nosi po stanu i značajnom gestom najavljuje svako pomicanje crijeva, svaki i najmanji pritisak na mjehur. Najsretniji je kad ima publiku.

IGRAČ

O njemu bi bilo najbolje uljudno šutjeti. Recimo samo toliko: svugdje se igra sa svačim. Njegovi roditelji nikada ne napuštaju kuću bez rezervnog paketa vlažnih maramica.

Pripremila:Žana Pavlović, prof. PSIHOLOG, dječji vrtić Cvrčak