Pedagog – Da bi djeca krenula pravim putem

Postoje vrlo važni koraci koje odrasli moraju poduzeti da bi svoju djecu naučili kako da žive punim životom.

Djeca to uče kada mi odrasli

Postavljamo ograničenja

Svako dijete treba model prikladnog ponašanja kako bi raslo, razvijalo se i uklopilo u društvo. Pravila i dnevna rutina pomažu razvoju djeteta. Dijete se osjeća sigurno samo kada živi u strukturiranoj, sigurnoj i predvidljivoj okolini. Bitno je stoga da dijete usvoji dnevnu rutinu na način da npr. svakodnevno odlazi u vrtić u slično vrijeme, da u približno slično vrijeme ima obroke, ide na spavanje i sl.

Roditelji moraju upoznati svoje dijete, moraju upoznati sami sebe i eksperimentirati kako bi pronašli granice koje funkcioniraju.

Temeljno pravilo glasi: ako vam nešto ne izgleda ispravno, nemojte to činiti. Pogotovo nemojte svome djetetu dopuštati da to čini. Svojoj djeci morate osigurati stabilno okruženje, morate za njih stvoriti pravila i ustanoviti njihov položaj u odnosu na vaš.

Granice su bitne jer upravo s njihovim uspostavljanjem djeci osiguravamo prostor u kojem će sigurno istraživati i početi razumijevati svijet oko sebe te se na pravi način uklopiti u svoju okolinu. Ukoliko granice ne postoje, koliko god se to na prvi pogled ne čini, dijete postaje nesigurno i slabije socijalizirano.

disciplina

Održavamo disciplinu

To je lakše reći nego učiniti, no disciplina je čin ljubavi baš kao i zagrljaji i poljupci. Psihološke strukture koje se razvijaju iz sposobnosti da se prebrode frustracije i ograničenja uče djecu kako se koncentrirati na ciljeve i provođenje aktivnosti koje su usklađene s njihovim ciljevima.

Disciplina im, također, pomaže naučiti kako se uklopiti i prilagoditi stvarima koje život od njih zahtjeva tako što razvijaju sposobnost razumijevanja tuđih stavova i osjećaj odgovornosti potreban da bi, npr. jednog dana kada počnu raditi, zadržali posao.

Razvijanjem tolerancije na frustraciju učimo kako se nositi sa životnim izazovima i planiramo efikasne načine ostvarivanja postavljenih ciljeva.

Dijete mora naučiti da su pravila dio života i da inzistiranje na njima ne znači da mu se uskraćuje ljubav ili da se prema njemu ne postupa pravedno.

Poučavamo djecu samokontroli

Samokontrola i sposobnost da se odloži zadovoljenje određenih potreba temelj su bez kojeg ne možemo preživjeti u svijetu. Dijete koje dobiva sve što poželi čim počne pokazivati ljutnju ili tugu neće razviti emocionalne resurse koji će mu pomoći svladati frustraciju ili dosadu te će kako vrijeme prolazi postojati sve nesigurnije i razdražljivije.

Ukoliko dijete od najranije dobi ne poučavamo i ne potičemo na razvoj samokontrole pitanje je hoće li se takvo dijete moći pravilno postaviti u nekim životnim situacijama u budućnosti npr. hoće li moći reći ne nedoličnom ponašanju kada ga njegovi vršnjaci pozovu da im se pridruži.

djeca dijete 7

Učimo djecu da poštuju druge ljude

Ako djeca ne poštuju one koji su glavni kod kuće, onda vjerojatno neće poštovati ni svoje nastavnike, što će ugroziti njihovu sposobnost učenja, a niti poslodavce, što će spriječiti njihov napredak u poslovnom svijetu.

Ako nemaju poštovanja prema svojim vršnjacima, neće biti društveno kompetentni i umjesto toga pribjegavat će destruktivnim strategijama kao što je agresija da bi postigli ono što žele.

ljubav obitelja dijete

Poučavamo djecu moralnim vrijednostima

Bitno je djeci svakodnevno pokazivati vrijednosti koje želimo da posjeduju. Djeca trebaju usvojiti razliku između dobra i zla, poštivati pravila i razumjeti posljedice nemoralnog, neetičnog i nezakonitog postupanja. Usađivanje moralnih vrijednosti je dug proces koji započinje u dojenačkoj dobi i nastavlja se kroz čitavo djetinjstvo.

Uspostavljamo odgovarajuću razinu odgovornosti, privatnosti i povjerenja

Prirodnom se doima procjena kako djeca trebaju imati neotuđivo pravo na privatnost i povjerenje. Međutim, to nisu prava nego privilegije koje ona moraju zaslužiti i koje im se postepeno dodjeljuju kako dijete raste i prilagođava svoje ponašanje obiteljskim običajima.

Roditelji trebaju naučiti vještinu odmjeravanja odgovornosti koja je u skladu s dobi djeteta i nagrađivanja djeteta povjerenjem kada ono dokaže da se može nositi sa svojom odgovornošću i kada shvati da će ga smatrati odgovornim za njegove postupke.

Djetetu jasno treba dati do znanja ako njegovo ponašanje nije prihvatljivo te da određena ponašanja izazivaju određene reakcije okoline.

Kada dijete poveže svoje ponašanje i vaše reakcije – to je sposobnost koju će steći ukoliko vi reagirate iskreno, pravodobno i primjereno – ono će učiti ponašanja koja su usklađena s moralnim i etičkim vrijednostima vaše obitelji i društva.

Dijete u skladu s njegovom dobi treba i osamostaljivati pa tako dok je još dojenče, dijete uči kako biti zadovoljno dok je samo u krevetiću, zatim kako se samo igrati na sigurnom uz minimalni nadzor, kasnije se upoznaje s vještinom samokontrole i koncentracije kako bi samo moglo prelaziti cestu i kako bi se npr. prilagodilo uvjetima i pravilima škole.

Ustrajemo na usvajanju vrijednosti koje njeguje vaša obitelj

Prvi korak u prenošenju ovih vrlo važnih pouka napravit ćete kada razmislite o tome u što i sami vjerujete i što želite prenijeti svojoj djeci:

• Hoće li vaš sustav vrijednosti imati svjetovnu, filozofsku ili religijsku osnovu?

• Kako vi definirate “dobar i sretan život”?

• Koga smatrate uzorom za vaše dijete?

• Koje biste osobine voljeli da vaše dijete ima (odanost, poštenje, suradničko ponašanje, asertivnost…)?

• Što ćete odgovoriti svome djetetu na pitanje: „Je li važnije biti dobar prijatelj ili npr. najbolji u razredu?“

• Je li po vama volontiranje u pučkoj kuhinji jednako važno kao i imati visok prosjek ocjena? Je li to oboje važno? Ili nije važno ni jedno ni drugo?

Životne vrijednosti djecu učimo u našim svakodnevnim kontaktima s njima i drugim ljudima, ali i kroz direktno poučavanje i objašnjavanje. Odrasli su, dakle, djeci najvažniji modeli u učenju životnih vrijednosti.

obiteljska fotografija obitelj

Potičemo razvoj samopoštovanja kao prirodnog nusproizvoda zdravog i produktivnog života

Ako djeci pružamo emocionalnu potporu potrebnu za njihov rast i napredak, ograničenja koja proizlaze iz ljubavi, mogućnost da budu produktivna i da sudjeluju u životu obitelji, odgovornosti u skladu s njihovom dobi i prilike za postignuća – samopoštovanje će se razvijati u dobrom smjeru.

Posjedovanje istinski visokog stupnja samopouzdanja predstavlja nešto više od jednostavnog mišljenja da smo dobri u svemu što činimo – radi se o tome da znamo i koja su naša ograničenja i prihvatimo ih ne osjećajući se poraženima.

Bitno je znati da pohvale koje dajemo djetetu uvijek trebaju biti usmjerene na njihov trud, ustrajnosti i postignuće kao produkt navedenoga.

Bitno je stoga s djecom igrati društvene igre koje djecu uče pregovaranju, dijeljenju, poštivanju pravila te pravilima ponašanja kod gubljenja i pobjeđivanja, kao i što više vremena provoditi u zajedničkim obiteljskim aktivnostima u kojima svi uživate kao što je npr. klizanje, pecanje, planinarenja, vožnja biciklom i sl.

I naposljetku, svi mi odrasli ne smijemo zaboraviti

„Ako ikada poželimo nešto promijeniti kod djeteta, onda najprije trebamo ispitati i vidjeti trebamo li promijeniti nešto kod sebe.“

Carl Jung, Integracija osobnosti

Izvor: Shaw R. i Wood S.: Epidemija popustljivog odgoja, VBZ, Zagreb, 2009.