Škola je već navelike ponovno počela. Mnoge osnovne škole imaju produženi boravak samo do drugog razreda, poneke samo u prvom razredu.
Mnoga će se djeca tako suočiti s potrebom da nekoliko sati ostanu sama kod kuće. Kako ih na to pripremiti? Kako da se roditelji pripreme na tu novu situaciju koja nije stvar njihova izbora nego nužnost?
Stručnjaci smatraju da dijete ne bi trebalo ostati samo kod kuće na dulje vrijeme prije navršene dvanaeste godine. No stvarnost je drugačija pa se već osmogodišnjaci nađu u toj situaciji.
Naravno, neka djeca postaju samostalna i sposobna ostati sama kod kuće prije, neka kasnije. Univerzalne dobi za to nema i na roditeljima je da prepoznaju je li njihovo dijete za to spremno te da dijete na najbolji način pripreme za tu novu situaciju.
Dobra priprema
Glavni pokazatelj samostalnosti i zrelosti djeteta je boji li se ono te nove situacije, odnosno želi li samovoljno ostati samo kod kuće. Za početak je dobro napraviti mali test i ostaviti ga samoga na 15-ak minuta dok roditelji primjerice odu u trgovinu ili kod susjeda.
Roditelji moraju procijeniti reagira li dijete na to s nelagodom ili će bezbrižno i sigurno ostati samo i za to se vrijeme zabaviti nekom aktivnošću. Važno je da je u tom “testu” dijete upoznato koliko će vremena ostati samo, odnosno kada će se roditelji vratiti jer mu to stvara određenu sigurnost.
Prije takvih situacija treba temeljito razgovarati s djetetom i uputiti ga u pravila ponašanja dok je samo kod kuće, no valja paziti da mu se nova situacija ne predstavi kao briga i opterećenje.
Dijete će se osjećati sigurnije ako mu roditelji daju detaljne upute, čak ih je dobro i napisati te ostaviti na vidljivome mjestu. Prvi i osnovni korak je životni prostor učiniti sigurnim.
To znači ukloniti s dohvata lijekove, kemikalije, alkoholna pića, oštre predmete (no ako roditelj sumnja da bi dijete to diralo dok je samo, zasigurno ga niti neće ostavljati samoga nego naći alternativno rješenje). Djetetu treba ostaviti važne brojeve telefona za nepredviđene situacije.
Osim brojeva policije, vatrogasaca i hitne pomoći, treba mu ostaviti brojeve roditelja te drugih osoba koje može nazvati u slučaju potrebe. Ako roditelji imaju tu mogućnost, u početku je uputno dogovoriti se sa susjedom da povremeno obiđe dijete kako bi se osjećalo sigurnije.
Važno je također uputiti dijete kako da reagira na zvonjavu na vratima. Najbolje je dogovoriti “šifre” zvonjave kako bi dijete znalo da je to najavljeni susjed ili roditelji koji se vraćaju. Na sve ostale zvonjave bolje je uputiti ga da ne reagira, odnosno ne otvara vrata.
I dolasci prijatelja će se kad tad nametnuti kao pitanje. Iako će roditelj “na prvu” pomisliti da je bolje da dijete ima društvo dok je samo, uputnije je za početak ne dopustiti te situacije.
Djeci dok su sama s prijateljima može svašta pasti na pamet te se potencijalno dovesti u opasnost. Bit će vremena za takva druženja kasnije, kada i roditelji i dijete steknu potpunu sigurnost.
Nakon “testnih” perioda samostalnog ostanka kod kuće, kad krenu redoviti ostanci poželjno je napraviti djetetu plan aktivnosti kako bi mu vrijeme brže prošlo. Osim pisanja domaće zadaće, djetetu treba dopustiti da se i zabavi dok je samo, bilo to gledanje televizije, igranje igrica ili slušanje glazbe.
Na taj će se način osjećati opuštenije, a vrijeme će brže proći. Nadalje, dijete će, vrlo vjerojatno, dok je samo, morati i pojesti neki konkretniji obrok. Tu valja biti posebno oprezan i dati djetetu detaljne upute kako baratati kućanskim uređajima.
Ako nije nužno, u početku je bolje izbjegavati uporabu vatre odnosno dovršavanja obroka na takav način. U tim je situacijama velika pomoć mikrovalna pećnica koja je jednostavna za primjenu, a omogućuje konkretan topli obrok odnosno ugrijavanje hrane koje roditelji ostave djetetu.
Naravno, prije samostalne primjene, roditelj s djetetom treba nekoliko puta proći operacije, upoznati ga s gumbićima koje će koristiti i vremenom pripreme.
Tijekom pripreme djeteta na novu situaciju koja će mu postati svakodnevica, a posebno nakon “testnih” perioda kada je ostalo samo, važno je s njim puno razgovarati o tome kako se pri tome osjećalo.
Ako dijete pokazuje nelagodu zbog ostanka, bolje je s time pričekati i pronaći alternativno rješenje. Jasno da je to lakše reći nego učiniti, no alternativa uvijek postoji. Roditelji moraju biti svjesni da pola godine ili jedna godina neizmjerno puno znači u sazrijevanju djeteta te će ono uskoro, ako u ovom trenutku nije, biti sposobno ostati samo kod kuće bez straha i nelagode.
Piše: Wishmama
