Pregovori oko šetnje – Roko nastavlja pisati svoj blog

Imamo problem. Evidentan i stalno se ponavlja. Započne obično dugotrajnim pregovorima tko će me od ovih mojih Rora izvesti van.

Jer zamisli bijeli sam, pa se jako isprljam. I još k tomu volim kopati po travici. I njušku gurati gdje joj nije mjesto. A tek kad se malo približim nekom autu pa se tek ovlaš o gumu isprljam nastaje drama. Jer bijeli sam i prljam se jako pa me onda najbolje odvesti samo do stupića.

Onog ispred ulaza u zgradu na asfaltu i to na desetak minuta. I po mogućnosti da je vani sunce tako da ni šapice ne isprljam. Oni su fakat skroz otišli kvasinu. Pa ja sam pas, obični pas. Kaj su Rore zabrijale da sam na baterije. Ili da sam tamagoči. E pa nisam. Volim trčati po travi i kopati i kad su takvi uvaliti se u lokvu do kraja. Pa neka se misle jer van me voditi moraju.

A ako ovako nastave budem odjezdio kod susjede pa neka me traže. Ona i stalno govori, ostavite mi Rokicu na miru. Dobar je i poslušan i ne štrcajte ga stalno tim parfemom. Je da je pseći ali meni to ne paše. Nikako. Ali Rore su kupile novi i baš im je kul. Mirišem na cvijeće u proljeće. Bože sačuvaj!

Vaš Roko