Jedinstvenu napravu za lov, a ujedno i za obranu imaju tzv. električne ribe. One proizvode električnu struju. Ima ih više vrsta. Najjaču struju stvara električna jegulja, koja živi u južnoj Americi. Može izrasti do dva metra a teška je do dvadesetak kilograma. Električna struja stvara se kod nje u organima koji se pružaju s gornje i donje strane zadnjeg dijela tijela.
Kad padne noć, ona ide u lov, i hvata sve što može progutati. Valovitim vijuganjem tijela kreće se u vodi vrlo teško. Ako opazi plijen, daje se za njim u potjeru i kad mu se dovoljno približi pušta svoju električnu struju. Plijen, bez obzira koliko velik bio, odjednom se prestane kretati. Pa i više od toga. Sve ostale ribe i životinje koje se nalaze u blizini se također umrtve. Tada jegulja može odabrati sve što joj se sviđa.
Od električnog udarca manje životinje uginu kao da su ošinute gromom a veće se onesvijeste. Velika jegulja stvara dovoljno električne energije pa svojim udarom može onesvijestiti i čovjeka.
Danas je poznato preko dvadeset različitih vrsta električnih riba. Neke od njih žive u slatkoj vodi dok se druge mogu naći u moru. U Sredozemnom ali i u Jadranskom moru možemo pronaći električnu ražu, drhtulju, koja može stvoriti jaku električnu energiju. Drhtulje stvaraju manje električne energije od jegulja ali za čovjeka njezin udar je i dalje jako neugodan ali raža s njim može umrtviti svoj plijen. Električni organi nalaze se između glave i škrga. Ako riba ispušta struju više puta za redom svaki sljedeći udarac je slabiji i slabiji.
Danas još uvijek ostaje nepoznanica kako te životinje i same nisu pogođene strujnim udarom koji može onesvijestiti čovjeka. Pokusima je utvrđeno kako struja prolazi kroz njihovo tijelo a ipak im ne naudi. Električnim ribama niti struja iz električne mreže ne može nauditi.
Piše: Wish.hr
