Nonica

Danas je dan od Nonice. A Nonica je planetarno poznata. Na Hvaru a i šire.

Slastičarna je to s najfinijim kolačima na svijetu. Rade ih po receptu hrvatskih nonica. I tako evo i nas. Naravno, prije odlaska u Nonicu Ona je popila svemogući čaj za mršavljenje. I meni ga je ponudila: “Roko, ‘oće malo”, tepa ona, a meni se smračilo pred očima. Lijepo uređeni nakon što mi je održala predavanje kako tamo moram biti pristojan, ne smijem lajati, a ni trčati pomislih da ću možda dobiti malo kolača. Mašući repićem dotrčao sam do Nonice, a Ona do tamo na novim štiklama izbezumljena od ljepote raskošnih kolača koji su se ukazali pred nama. I onda je krenula.

O svakom kolaču raspravljalo se nadugačko, u najmanju ruku kao da se ona razumije u pravljenje kolača. A prošli put je i onaj jednostavni cheesecake uspjela spetljati. Ona i njena djeca jeli su ga žlicom. No, dobro… Konačno je izabrala kolač dok sam ja strpljivo čekao i šutio očekujući nagradu. Lijepi veliki Rokobaroko kolač nestao je u Njezinim ustima. A meni je rekla: “Ti ćeš dobiti svoj pseći kolačić doma”. Kao da ga nije mogla staviti u svoju torbu. Onda bih i ja, kako ona veli, papao kolače u Nonici. Jer to je kult to je In. Svi koji dođu na Hvar svrate u Nonicu. Kada shvatih da unatoč mom lijepom i odgovornom ponašanju neću dobiti ništa odlučio sam uzvratiti istom mjerom. Neprestano sam lajao, išao od gosta do gosta i vukao vodilicu tako da se morala ustati i svima po redu ispričavati. Do doma sam je vukao i pozdravljao sve pse i mačke na koje smo naišli. Neka vidi kako je to kada se mene prevari. Do doma mi više nije tepala već je samo puhala i užasavala se mom ponašanju. Kada smo stigli doma svatko je otišao na svoju stranu.

Ja na “teracu” (uz Nju moram savladavati i dalmatinsko narječje) a Ona opet u kuhinju po čaj za mršavljenje. Eto joj njene Nonice!

Vaš Roko s Hvara