Došlo je vrijeme da mlađa gazdarica napravi svoj prvi tulum.
Tako oni rekoše i krenuše s pripremama. Opsežnim i temeljitim. Sve su organizirale ali su zaboravile jednu bitnu stvar: mene! I kamo sa mnom za vrijeme trajanja tog bitnog događaja. Naravno, u zadnji čas kada se više ništa nije moglo učiniti. Starija je zgrabila moju baku i odvela ju, a ja ostadoh na milost i ne milost nečeg što se zove tulum. A pa tom važnom događaju prethodilo je temeljito uređivanje ženskog dijela ekipe i to u našem stanu. Pobjegoh glavom bez obzira na drugu etažu pod veliki krevet i pokrih se ušima. Konačno je strika završila i one su napirlitane i vidno uzbuđene bile spremne za tulum. I ja s njima. Uhvatile su me i namirisale i to ženskim parfemom. Bljak…Po dolasku drugog dijela ekipe još sam kratko imao strpljenja za te čudne zvukove koji su dolazili sa svih strana. I bio sam im sladak i to jako, pa sam kao štafeta prelazio od ruke do ruke. I plesali su malo sa mnom, jer kao to psi vole. Da, vole jako. Da ih se trese i da ogluše. Sigurno je tako.
Zalajao sam više puta i to namjerno. Zalajao sam jako i prejako. Postadoh dosadan i konačno mi otvoriše vrata sobe moga starijeg gazde. I kao po kazni ja završih tamo. Sva sreća, udobno se smjestih na jastuku i zavukoh glavu ispod pokrivača i to duboko. Da ih ne čujem i ne vidim. Na moju sreću, zaspah dubokim snom. Do jutra. Svaka čast tim tulumima, ali ne u moj kući…
Vaš Roko
