Dijete oponaša psovke – kako ga spriječiti?

Djeca od prvog dana oponašaju svoju najbližu okolinu.

Između druge i treće počnu ponavljati i psovke koje od nas čuju. S ovim problemom ćete se zasigurno sresti između druge i treće godine djetetova života, ali važno je kako ćete u tom slučaju reagirati.

Opravdanje da je dijete psovke čulo isključivo od djece u jaslicama jer “mališani svašta čuju i “pokupe” jedan od drugoga” vjerojatno nije do kraja točno i ne pomaže riješiti problem. Važno je znati da će se u djetetovom govoru zadržati samo one riječi koje upotrebljava i porodica

Što napraviti kako ružne riječi ne bi postale dio rječnika vašeg djeteta?

Nemojte se uzbuđivati, smijati, veseliti i zabavljati kad dijete simpatično, spontano i sasvim neposredno izgovara prostu pjesmicu.

Ako dijete vidi da se vi od srca smijete i njegovo recitiranje vas silno zabavlja, tad će se truditi da vas što češće nasmije ponavljanjem iste pjesmice. Shvatili ste da tako postižete kontraefekt.

Ne skrećite pažnju djeteta na psovke koje izgovara

Potrudite se nečim drugim privući pažnju djeteta. Djeca od 2,5 do 3 godine trebaju zaključiti kako vam to nije zabavno niti interesantno.

Izgovorite originalan tekst pjesmice koji nije prost. Tu istu frazu koju je izgovorilo dijete izgovorite i vi samo s dopuštenim sadržajem.
Dijete je ponovilo pravilnu frazu za vama – odlično! Pohvalite ga za to! Recite mu kako se lijepo razgovara.

Ako dijete upotrebljava i nastavlja govoriti iste prostote (to će vam se dogoditi ako je dijete starije od 3 godine) jasno mu dajte do znanja kako vam se to ne sviđa. To i recite: “Ne, ne želim to čuti od tebe!”, “U našoj se kući tako ne govori!”

Ni u kojem slučaju nemojte izgubiti kontrolu nad sobom i ne odgovarajte na ružne riječi ružnim riječima. Čak i ako vam dijete kaže nešto ružno, ne odgovarajte istom mjerom. Riječi kao što su “glupan” ili “budalo” nisu primjerene za djetetove uši.

S 3 do 4 godine dijete je potpuno sposobno razumjeti uzroke vašeg nezadovoljstva i u stanju je donijeti pravilan zaključak. Ako je i dalje uporno, potrebno je poduzeti određene mjere – “Odi tamo, sjedi i razmisli kako se govori pravilno”. “Ja se neću igrati s dječakom/djevojčicom koji/a se tako ružno razgovara!”.

Vaša ozbiljnost bit će sama po sebi dovoljna kazna za dijete.

Izvor: Roditelj