Internet, društvene mreže i vezane tehnologije dio su naše svakodnevice i izravno utječu na način na koji doživljavamo svijet te način na koji komuniciramo, sviđalo se to nama ili ne.
Jednako tako, nitko nije isključen – i vrlo mala djeca igraju se i uče koristeći elektroničke naprave kao što su pametni telefoni, tableti i ostali gadgeti. Iako postoje mnogi pozitivni aspekti ovog fenomena kao što su učenje novih sadržaja, praktično razumijevanje tehnologije i razvoj novih vještina, mogućnost povezivanja i komunikacije s obitelji i prijateljima, potrebno je biti svjestan i negativnih utjecaja koje on nosi. – upozorava Mirta Lončar, mag. psych., klinički psiholog u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
Djeca nisu svjesna rizika otkrivanja osobnih podataka te mogućnosti krađe identiteta budući da ne razumiju i uglavnom ne čitaju privatne postavke na svojim korisničkim računima – prema istraživanjima 20 posto mladih misli da je potpuno sigurno dijeliti osobne informacije i privatne fotografije online, što ih čini potencijalnim žrtvama krađe i zloupotrebe identiteta.
Također, povećan je rizik od izloženosti uvredljivim i prijetećim porukama, lažnim profilima, zlonamjernim osobama i njihovim utjecajima, i sl., te u tom smislu možemo govoriti o tzv „cyber bullying-u“. Neprimjereno korištenje interneta i socijalnih mreža također dovodi do razvoja pravog ovisničkog ponašanja – u ubrzanom svijetu u kojem živimo djeca postaju ovisna o trenutnoj potvrdi i gratifikaciji, a razvija se neurokemijska reakcija prilikom koje se luči se dopamin – upozorava psihologica.
Posljedice neprimjerenog korištenja interneta, te negativnih komentara ili prijetećih poruka na društvenim mrežama su uglavnom emocionalne prirode, a posebice su im izložena djeca koja već pate od niskog samopouzdanja i imaju lošu sliku o sebi.
Takva djeca često prosuđuju uspjeh i vrijednosti ovisno o broju prijatelja koje imaju na Facebooku, broju „lajkova“ i sl. Osim što je to pogubno za njihovo samopouzdanje, veliki je rizik i od razvoja depresivnog raspoloženja, anksioznosti, i sl. Postoje podaci da polovica školske populacije koristi Facebook, TikTok i ostale društvene mreže za vrijeme nastave te da djeca koja provode na društvenim mrežama tri ili više sata dnevno imaju slabiji uspjeh u školi, manje samopouzdanja i više emocionalnih problema i teškoća u ponašanju.
Ne bih išla tako daleko zaključivati o izravnoj uzročno – posljedičnoj povezanosti. Svakako postoji korelacija odnosno povezanost ovih pojavnosti ali ovi podaci ne govore o tome da će svako dijete koje koristi društvene mreže i neizbježno imati lošiji uspjeh u školi te niže samopouzdanje.
Mislim da je trend ovdje obrnut, naime djeca koja već imaju problema u školi, slabije ocjene i nisko samopouzdanje te lošu sliku o sebi, češće će tražiti potvrdu svoje vrijednosti na ovaj način. – dodaje stručnjakinja te navodi kako je činjenica da 65 posto djece između sedam i devet godina ima otvoren profil na nekoj od društvenih mreža zabrinjavajuća i poražavajuća, budući da i sam Facebook propisuje uvjet prema kojem je najniža dozvoljena dob za otvaranje korisničkog računa 13 godina.
To je odgovornost roditelja koji bi trebali biti zainteresirani onim što im djeca rade i kako provode vrijeme. Dio je priče odgovornog roditeljstva, građenja odnosa povjerenja, kvalitetno provedenog zajedničkog vremena, te davanja dovoljno pažnje djetetu, koje u tako ranoj dobi nikako ne bi trebalo imati korisnički račun na društvenim mrežama. – savjetuje Mirta Lončar.
Negativni aspekti interneta i utjecaj na život mladih smanjuju se kvalitetnim i otvorenim odnosom između roditelja i djece, odnosno korištenjem interneta na pametan i odgovoran način.
Kako bi roditelji imali pod kontrolom dječje aktivnosti na internetu mogu staviti računalo u prostoriju gdje boravi cijela obitelj pa se lako može provjeriti sadržaj kojim se dijete bavi te pravovremeno reagirati. Također, psiholozi savjetuju da roditelji u dogovoru s djetetom točno odrede količinu dopuštenog vremena provedenog na internetu, baš kao što se određuje vrijeme igranja u parku ili s drugom djecom.
Osim bržeg i lakšeg učenja stranog jezika, djeca koja koriste Internet kao ‘modernu enciklopediju’, odnosno izvor novih znanja, lakše uče, vježbaju pamćenje i raste im zainteresiranost za svijet oko sebe. Kako bi roditelj potaknuo dječju znatiželju, važno je zajedničko pronalaženje igara, portala i programa na kojima će dijete steći rutinu učenja – bilo da se radi o svijetu životinja, svemiru, zanimljivim činjenicama, matematici ili načinu na koji žive djeca u drugim dijelovima svijeta.
Budući da djeca kopiraju roditelje i u njima pronalaze uzore, važno je da odrasli svojim primjerom potaknu djecu na uživanje u programima za učenje stranih jezika ili online magazinima prilagođenima djeci. Također, tu su i alati koji omogućuju roditeljima da svoju djecu sačuvaju od neprikladnih sadržaja, poziva i sms-ova na mobitelu ili računalu, poput usluge ‘Roditeljska zaštita‘ Hrvatskog Telekoma.
Uz roditeljsku zaštitu roditelj može odabrati prema kojim brojevima dijete može ostvariti poziv I koga može nazvati, kome može poslati SMS poruku, spriječiti ili ograničiti internetski promet, filtrirati internetski sadržaj, zabraniti pristup određenim web stranicama što će omogućiti sigurno pretraživanje te zabraniti preuzimanje određenih datoteka.
MyKi, pametni je dječji sat koji roditeljima omogućuje da neprestano budu uz svoju djecu.
Sat ima ugrađen GPS lokator koji u svakom trenutku roditeljima putem smartphone aplikacije pokazuje gdje se dijete nalazi, a obavlja i jednostavne funkcije primanja i slanja poziva na unaprijed definirane brojeve. Namijenjen je djeci od šest do deset godina kako bi bili u kontaktu s odraslima, ali još uvijek nisu dovoljno zreli za vlastiti pametni telefon.
Prije korištenja pametnog sata djetetu valja objasniti koje bi bile prednosti i provjeriti što ono misli o tome te da li bi se osjećalo sigurnije. Bitno je napomenuti da djeca u dobi od šest do osam godina ne bi smjela biti duže vremena bez nadzora, niti se udaljavati izvan dogovorenog područja bez pratnje ili nadzora odrasle osobe.
Bitno je graditi međusobni osjećaj povjerenja te djetetu pružiti određeni stupanj slobode kako bi mu se omogućilo da razvije osjećaj odgovornosti te da uči biti samostalno vodeći pri tome računa o sigurnosti. U slučaju da se izgubi djetetu je potrebno objasniti da ne paničari te da otiđe u trgovinu ili bilo kakvu službenu ustanovu i obrati se osobi u uniformi – službeniku, prodavačici i kaže da se izgubilo.
Isto tako može se obratiti roditelju s djetetom. Potrebno mu je objasniti da ostane mirno i da zna da ga roditelj također traži – kaže psihologica i dodaje kako u konačnici tehnologija sama po sebi nije ni loša ni dobra za dijete, a u isto vrijeme nije ni neutralna.
Utjecaj koji tehnologija ima na dijete ne zavisi o samoj tehnologiji nego prvenstveno o tome kako ih roditelji i odgovorne osobe o njoj educiraju te o iskustvima koja onda ta djeca imaju. Roditeljska je dužnost i odgovornost informirati se i onda donijeti odluku kojoj vrsti tehnologije i na koji način ćete izložiti svoje dijete – zaključuje Mirta Lončar, psihologica u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
Pametni sat
U odnosu na pametne telefone, za mlađu populaciju, MyKi ima više prednosti. Praktičan je, ergonomski oblikovan i lagan je na ruci, a odlikuje se i razigranim, ‘cool’ dizajnom u više različitih kombinacija boja. Za djecu koja žele imati ‘gadget’ primjeren njihovoj dobi, MyKi je pametan suputnik u igri i svakodnevnim aktivnostima. Dostupan je u svim tarifama po cijeni od 1 kn i za postojeće i za nove korisnike.
Potražite još informacija na www.hrvatskitelekom.hr.
