Što učiniti kada dijete teško podnosi neuspjeh – kako pomoći djetetu koje se ljuti zbog poraza

Neka djeca po svojoj prirodi osjećaju emocije intenzivnije od drugih. Za njih igra nije samo razonoda, već polje dokazivanja vlastite vrijednosti i kompetencije.

Kada takvo dijete gubi, ono ne vidi samo rezultat na ploči ili ekranu; ono taj gubitak doživljava kao izravan napad na svoj ego ili dokaz da nije “dovoljno dobro”.
Često je riječ o djeci s izraženom potrebom za kontrolom ili onima koja teže perfekcionizmu – njima je neuspjeh u bilo kojem obliku (pa čak i kad im ne uspije crtež iz prve) neprihvatljiv jer narušava njihovu sliku o sebi.

Njihov bijes i pokazivanje velike ljutnje zapravo je obrambeni mehanizam kojim pokušavaju nadvladati osjećaj bespomoćnosti. Razumijevanje da se iza ljutnje krije duboka nesigurnost prvi je korak u pružanju podrške koja im je potrebna da razviju emocionalnu otpornost.

1. Normalizirajte neuspjeh kroz promjenu perspektive

Važno je djetetu pružiti sigurnost tako da prvo priznate njegov osjećaj. Umjesto da negirate njegovu ljutnju, recite mu da vidite koliko je razočarano jer je izgubilo i da razumijete kako je teško kada se jako trudiš, a ne pobijediš. Istovremeno, prebacite fokus s konačnog rezultata na sam proces učenja.

Umjesto pohvala za pobjedu, istaknite njegov trud i trudite se primijetiti trenutke poput smišljanja dobre strategije ili visoke razine koncentracije. Time djetetu šaljete poruku da vaša ljubav i njegovo postignuće ne ovise o ishodu igre, već o načinu na koji sudjeluje.

2. Budite uzor u dostojanstvenom gubljenju

Djeca najviše uče promatrajući vaše reakcije, pa stoga ponekad namjerno izgubite kako biste im pokazali kako se nositi s porazom. Kada izgubite, naglas prokomentirajte kako vam je žao što niste pobijedili jer ste bili blizu, ali odmah čestitajte djetetu na super partiji i predložite novi krug.

Također, koristite svakodnevne situacije za demonstraciju samoregulacije; ako vam nešto u kući ne uspije, poput prevrtanja čaše, jasno recite da ste se naljutili, ali da ćete duboko udahnuti i jednostavno to popraviti. Time djetetu dajete konkretan alat za upravljanje vlastitim emocijama.

3. Strategije za mirniji tijek igre

Prije nego što igra uopće počne, napravite zajednički dogovor o tome što ćete učiniti ako netko izgubi, pitajući dijete hoćemo li jedni drugima pružiti ruku ili ćemo dopustiti ljutnji da prevlada. Ako primijetite da natjecanje stvara prevelik pritisak, uvedite igre suradnje (kooperativne igre) u kojima svi igrači rade zajedno protiv “ploče”, čime se gradi osjećaj zajedništva umjesto rivalstva.

Tijekom same igre budite oprezni i uvedite pravilo “hlađenja” čim osjetite da napetost raste, predlažući kratku pauzu za vodu kako bi se emocije primirile prije nastavka.

4. Kako reagirati u trenutku emocionalne eksplozije

Kada se dogodi gubitak kontrole, prva zadaća je osigurati sigurnost i spriječiti bacanje stvari ili agresiju, ali pritom ostanite potpuno mirni jer vaša smirenost djeluje kao sidro. U tom trenutku dijete nije sposobno za logičko razmišljanje, pa razgovor i lekcije ostavite za kasnije, po mogućnosti sat vremena nakon što se potpuno smiri.

Tek tada ga možete pitati što misli zašto mu je bilo toliko teško prihvatiti poraz i zajednički istražiti načine na koje mu možete pomoći da se idući put osjeća bolje.

Iako je primamljivo pustiti dijete da uvijek pobijedi kako bi se izbjegle scene, dugoročno mu time činite medvjeđu uslugu. Susret s malim porazima u sigurnom okruženju doma najbolja je priprema za stvarni svijet.

Tekst: Tekst: pedagogica Sanja Vukosav