Strpljenje je vještina koja se ne rađa s djetetom, već se razvija kroz odgoj, iskustva i svakodnevne situacije. U današnjem svijetu brzih odgovora i trenutnog zadovoljenja potreba, djeci može biti teško naučiti čekati, ali upravo je strpljenje ključno za uspjeh u školi, odnosima i kasnijem životu. Roditelji igraju ključnu ulogu u poticanju ove vrijedne osobine kod djece.
Zašto je strpljenje važno i u čemu pomaže djeci?
> Strpljivo dijete bolje upravljaju emocijama i frustracijom
> Djeca kroz strpljenje razvijaju upornost i samokontrolu
> Uče vrijednost uloženog truda i odgođenog zadovoljstva
>Poboljšavaju odnose s drugom djecom, a kasnije osobama, kroz razumijevanje i toleranciju
Jedan od najboljih načina da djeca nauče strpljenje jest kroz igru pa stoga otkrijte nekoliko zabavnih metoda koje možete isprobati! 
1. Igre “na čekanje” primjerice društvene igre
Društvene igre poput “Čovječe, ne ljuti se”, kartanja ili memory igara uče djecu da čekaju svoj red. Kada dijete želi igrati odmah, podsjetite ga da svatko ima svoj trenutak i da mora pričekati dok drugi završe. Ove igre također razvijaju sposobnost planiranja i donošenja odluka.
2. Puzle i konstruktivne igre
Slaganje puzli, LEGO kocki ili gradnja tornja od kocaka zahtijeva strpljenje i koncentraciju. Dijete uči da se cilj ne postiže odmah, već postupno kroz trud i pažljivo slaganje. Kako biste povećali izazov, možete igrati igru u kojoj svaka osoba naizmjenično postavlja jedan komad, potičući dijete da strpljivo čeka svoj red.
3. Vrtlarenje i briga o biljkama
Djeca vole aktivnosti koje uključuju praktičan rad, a sadnja biljaka u vrtu ili na balkonu je odličan način da nauče o procesu rasta i važnosti strpljenja. Posadite zajedno sjeme i pratite kako biljka polako raste. Objasnite djetetu da biljke ne rastu odmah, već zahtijevaju njegu, vodu i vrijeme. Ovo iskustvo može im pomoći da bolje razumiju koncept odgođenog zadovoljstva.
Razvoj strpljenja kod djece proces je koji zahtijeva dosljednost, ali kroz igru i svakodnevne aktivnosti može postati prirodan dio njihovog ponašanja. Najvažnije je da roditelji budu uzor, pokažu kako se nositi s čekanjem i potiču dijete da vidi vrijednost u strpljivosti. Kroz igre i svakodnevne izazove, dijete će razviti vještine koje će mu pomoći da postane samostalna i emocionalno stabilna osoba.
Tekst: Borna Marić
