Ako imate bebu između 8 i 24 mjeseca, velika je vjerojatnost da svakodnevno svjedočite istom “ritualu”: dijete sjedi u hranilici, uzima žlicu i baca je na pod. Zatim čašu. Možda ubrus. I to svaki dan, s jednakim entuzijazmom.
To nije znak prkosa. To nije zločesto ponašanje. To je znanstveni eksperiment. 
Bacanje stvari su prvi koraci u bebinu istraživanju svijeta
U dobi od otprilike 8 do 9 mjeseci, bebe ulaze u fazu kada postaju opsjednute uzročno-posljedičnim odnosima. Pitanja poput “što se događa ako ovo ispustim?” ili “hoće li zvuk biti isti kao jučer?” oblikuju njihove prve korake u senzomotornom razvoju.
Zašto mala djeca bacajustvari – jer testiraju stvarnost
Kada vi bacite žlicu, znate da će pasti. Za bebu to nije tako očito.

> Možda će ostati visjeti u zraku.
> Možda će se vratiti.
> Možda će se zakotrljati ili odskočiti.
Za njih je svaka nova situacija potencijalno drugačiji ishod. Bacanje predmeta pomaže im razumjeti dosljednost i pravila fizičkog svijeta.
A zvukovi? Oni su dodatni bonus. Različiti predmeti različito zvuče kad padnu – i to je još jedna stvar koju dijete istražuje.
Koliko dugo traje faza bacanja?
Ova faza obično traje do otprilike 24. mjeseca. Neka djeca prestanu ranije, neka nešto kasnije. Kada dijete shvati da se predmeti uvijek ponašaju na isti način, igra gubi čar. Tada prirodno prestaje bacati stvari – jer više nema što naučiti iz te radnje.
Što roditelji mogu (i trebaju) učiniti?
Nemojte reagirati ljutnjom. Dijete ne pokušava manipulirati. Niti prkositi. Ono uči. Reakcija ljutnje može zbuniti dijete i potisnuti prirodnu znatiželju.
Postavljajte granice s razumijevanjem
Možete jasno reći: “Ova čaša se može razbiti, pa je nećemo bacati.”
Djetetu to neće odmah spriječiti ponašanje, ali postavljanje granica gradi temelje razumijevanja uzroka i posljedica. Uz to, uči dijete emocionalnoj regulaciji i osjećaju sigurnosti.
Ponudite alternative
Dajte djetetu predmete koje smije bacati od mekane kocke, gumene igračke, tkanine… Time omogućujete istraživanje bez rizika.
Zašto bi vas ova faza trebala veseliti?
Jer to znači da vaše dijete uči. Aktivno. Promišljeno. I kroz igru razvija važne kognitivne, motoričke i socijalne vještine.
Bacanje stvari na pod je djetetova verzija znanstvenog istraživanja. Ponovno i ponovno ispituje istu situaciju jer mu treba dosljednost da bi razumjelo svijet.
To nije dosadno – to je temelj razvoja inteligencije.
Bacanje predmeta nije nestašluk – to je učenje
Kada sljedeći put vidite kako vaše dijete baca čašu po peti put zaredom, sjetite se: ono ne testira vas – testira zakon gravitacije. Gradi logiku. Povezuje uzroke i posljedice. Razvija mozak.
Vaša strpljivost, blage granice i razumijevanje pomoći će mu da kroz ovu fazu prođe zdravo, sigurno i s još većim zanimanjem za svijet koji ga okružuje.
Bonus savjet za roditelje: Držite nekoliko “bacivih” igračaka pri ruci tijekom obroka. Tako dijete može eksperimentirati, a vi – zadržati mir i tanjur u komadu.
Tekst: Vanja Marić




