
Ulazak u svijet dječje književnosti često je obilježen ljubavlju prema pričama i ilustracijama, a naši sugovornici, britanski spisatelji Rachel Bright i Jim Field, savršeni su primjer kako se ta strast može pretvoriti u uspješnu karijeru.
Njihov put nije bio jednostavan, ali su oboje, kroz različite profesije i životne izazove, pronašli svoje mjesto u svijetu mašte, stvarajući slikovnice koje diraju srca i malih i velikih čitatelja.
Rachel, s djetinjom fascinacijom prema riječima i crtežima, te Jim, s nevjerojatnim talentom za ilustracije, uspjeli su stvoriti slikovnice koje su prepoznate diljem svijeta.
Njihov rad karakteriziraju tople, emotivne priče o prijateljstvu, hrabrosti i životnim izazovima, a upravo su takve teme osvojile i publiku, ali i kritiku. Jim Field, višestruko nagrađivan ilustrator, poznat je i po suradnji s mega popularnom spisateljicom J. K. Rowling, autoricom serijala o Harryju Potteru. Ta suradnja dodatno je učvrstila njegovu poziciju među najistaknutijim ilustratorima današnjice.
Kroz ovaj intervju saznat ćemo kako su Rachel i Jim započeli svoj kreativni put, koje su prepreke morali savladati, te kako su njihove priče postale neizostavan dio mnogih djetinjstava diljem svijeta, a njihove mega popularne slikovnica prevedene na čak 38 jezika.
Slikovnice su poseban oblik umjetnosti, a oni su majstori tog zanata pa smo odlučili saznati kako je sve počelo!
W: Kako ste ušli u svijet dječje književnosti? Kako je sve počelo?
RACHEL: Pisati i crtati počela sam još kao djevojčica. Moji su se roditelji uvijek šalili da sam se rodila s olovkom u ruci. Ta snažna ljubav prema svemu kreativnom dovela me je (pomalo protiv svih izgleda) do umjetničke škole, zatim na fakultet i konačno tamo gdje sam danas. Ispočetka sam bila dizajnerica, no tijekom dugih vožnji vlakom prema Londonu, počela sam ponovno pisati. I to priče za djecu. Odjednom sam točno znala što želim raditi, samo nisam znala kako to ostvariti.
Do cilja sam došla zaobilaznim putem. Radila sam kao stjuardesa, kao profesionalna spisateljica, volontirala sam na projektima za očuvanje prirode…, sve dok jednoga dana nisam stigla u Bristol i upisala magisterij iz grafike na kojem sam naučila tehnike bakropisa, sitotiska i razne druge ilustracijske tehnike. Dvije godine kasnije napravila sam izložbu.
I koliko god to nevjerojatno zvučalo, urednica iz Puffin Booksa (izdavačke kuće knjiga za djecu britanskog izdavača Penguin Books, jednog od najpoznatijih izdavača na svijetu), došla je na izložbu i kupila jednu moju sliku, crtež djevojčice napravljen u tehnici bakropisa.
Nisam bila tamo kad je došla (išla sam kupiti rabljeni auto!), ali kolega umjetnik s kojim sam dijelila izložbeni prostor uzeo je njezinu vizitku. Kad sam se vratila, nasmijao mi se od uha do uha i predao vizitku na kojoj je pisalo: ‘Nazovi me!’
I tako je sve počelo. Kao bajka! Kad se danas osvrnem unazad, vidim da sam napravila korak prema providnosti, a providnost je napravila korak prema meni. Sada, nakon 15 godina i više od 40 objavljenih knjiga, još se uvijek moram uštipnuti kad shvatim da živim od pisanja i crtanja. Provodim dan stvarajući za druge, za djecu. Imam toliko omiljenih stvari u poslu autorice/ilustratorice za djecu, ali možda mi je najdraže to što svaki dan gledam svijet kroz prizmu radoznalosti, strahopoštovanja i zabave, kao što to rade djeca. Postoji li išta bolje od toga?
JIM: Moj san iz djetinjstva, otkako se sjećam, bio je stvarati crtiće. Puno sam crtao i pratio taj san, studirao sam animaciju i postao redatelj animacije reklama, glazbenih spotova i dokumentaraca u Londonu. Povremeno sam ilustrirao članke za časopise i novine. Tada sam poslao promotivnu razglednicu s crtežom smrdljive ribe mnogim izdavačima i agencijama.
Tako je dospjela na stol umjetničkog direktora u Macmillanu. I upravo mi je ta smrdljiva riba donijela prvu narudžbu za dječju knjigu, slikovnicu ‘Cat’s Ahoy!’, autora Petera Bentlyja, koja je 2011. osvojila nagradu Roald Dahl Funny Prize i promijenila mi karijeru.
W: Vaše priče uvijek sadrže tople i važne poruke za djecu i roditelje (neke su skrivene između redaka). Pišete o vrijednosti prijateljstva, važnosti pomaganja drugima, hrabrosti, pronalaženju vlastitog glasa… Jesu li te teme bile namjerne ili su se razvile spontano s pričama koje ste željeli ispričati?
RACHEL: Uvijek kažem da volim pisati o velikim idejama u malim, nadam se savršeno oblikovanim paketima. Priče koje dotaknu dušu, bez obzira na to imate li dvije ili 102 godine. Slikovnice su jedinstvena i posebna vrsta priča, gotovo uvijek ih čitaju i djeca i odrasli, tako da u stvari pišem za dušu svih nas.
Slikovnice se, također, čitaju naglas što ih čini još posebnijima jer dok pišete morate razmišljati o ritmu i tempu, o tome kakav je osjećaj čitati ih i slušati, igrati se riječima i glasom. Ako nešto dobro zvuči dok se izgovara, sjajno će zvučati i kad se sluša. Slikovnice su sažete, u njima je malo riječi pa je stvaranje slojevite i zanimljive priče (s velikom idejom iza nje) u tako kratkoj formi prekrasan i uzbudljiv izazov.
Pazim na to da svaka riječ zasluži svoje mjesto na stranici, kako bi priča zaslužila svoje mjesto na Jimovom stolu, a zatim naš zajednički rad zaslužio dragocjeno vrijeme koje će dijete i odrasla osoba provesti zajedno čitajući. To je nešto što nikada ne uzimam zdravo za gotovo.
W: Koja je sada, nakon godina iskustva, vaša najdraža stvar u poslu autora/ilustratora dječjih knjiga?
JIM: Dobre slikovnice ostaju s nama cijeli život. Svi imamo jednu ili dvije koje pamtimo i koje zauzimaju posebno mjesto u našem srcu. Mislim da mi je najdraže u ovom poslu pomisliti da će možda jednog dana jedna od mojih knjiga imati važno mjesto u nečijem srcu. Volim se ‘uroniti’ u svijet knjige koju ilustriram.
Na primjer, za knjigu ‘Male pande i veliko obećanje’, čija je radnja smještena u Himalaje, pronašao sam prekrasnu himalajsku glazbu koja me je inspirirala i odvela u taj svijet.
W: Vjerujemo da su vam sve vaše slikovnice drage, ali… koja vam je najdraža? Koji vam je lik najdraži?
RACHEL: Uvijek kažem da mi je najdraži onaj lik o kojem trenutačno pišem. Onaj koji mi zaokuplja misli cijeli dan, svaki dan. Naravno, svaki lik o kojem pišem zapravo je, na neki način, dio onoga što znači biti čovjek. Ako moram birati između likova koje sam već stvorila, moram izdvojiti dva – lava i miša – jer predstavljaju dvije strane ljudskog iskustva, kontraste koji nas čine onime što jesmo. Svi smo mi miš, i svi smo mi lav u bilo kojem trenutku.
Također, stvorila sam lik nazvan ‘Ljubavno Čudovište’ koji je, nepozvan, stigao u moj um u pet sati ujutro prije otprilike 12 godina. Nisam ni slutila da će to postati serija od pet knjiga, TV emisija s više od 100 epizoda i odvesti me širom svijeta. Baš mi je drago da tog dana nisam pritisnula odgodu alarma.
JIM: To je jako teško pitanje jer su svi moji likovi poput moje djece. Ako moram birati, najdraže su mi pande. Crvene pande su preslatke životinje, tko ih ne bi volio?! Osim toga priča koju je napisala Rachel puna je emocija i pustolovina koje se događaju u prekrasnim Himalajama, i zaista mi je bilo zadovoljstvo ilustrirati priču o pandama.
W: Kakve povratne informacije dobivate o vašim pričama?
RACHEL: Najviše volim susrete s čitateljima. Oni nas, na najljepši mogući način, podsjećaju na smisao onoga što radimo. Prekrasno je vidjeti ih kako se uzbuđuju zbog priča, likova, crtanja, zabave, kako vide čitanje kao vrata neograničenih mogućnosti i radosti. To što imamo priliku obići razne zemlje s našim pričama, dodatno je pojačalo taj osjećaj. Svi smo različiti, a opet smo svi isti, svi osjećamo sreću, tugu, uzbuđenje, frustraciju…
Svi sanjamo i čudimo se, ali i zapnemo ponekad. Svi želimo osjećati ljubav i povezanost i osjećati da činimo nešto što pomaže našim bližnjima u ovom prekrasnom životu. Slikovnice zadovoljavaju sve te potrebe, one su vrhunac povezanosti, mašte, mogućnosti, avanture i sigurnosti, sve u jednom… Nadam se da ću pisati priče sve dok u ruci držim olovku (došla sam na svijet s olovkom i otići ću s njom!) i putovati kako bih upoznala ljude koji vole priče, jer cijeli život je priča.
JIM: Naravno, najvažnije su nam povratne informacije djece, ali i reakcije starijih čitatelja. Trudimo se stvarati knjige koje mogu privući i mlade i stare. Sjećam se emotivnog susreta s jednom majkom koja nam je rekla da su naše knjige i na nju jako utjecale. Taj je susret jako dojmio i Rachel i mene.
W: Ostat ćete nekoliko dana u Zagrebu, kako planirate provesti svoje vrijeme, osim susreta sa svojim čitatelje? Imate li planove izvan Zagreba?
RACHEL: Ooooh, jako sam uzbuđena zbog posjeta vašoj prelijepoj zemlji. Imala sam popis želja dugačak kao obje ruke kad smo saznali da dolazimo u Hrvatsku. Jedino što nam je vrijeme ograničeno, no nadam se da ćemo se vratiti i to ispraviti. Posebno mi je drago što ćemo posjetiti Muzej izgubljenih priča s gospodinom Zdenkom Bašićem, otići na posebnu turu gradom, kako bih naučila više o Zagrebu i njegovoj povijesti (i sadašnjosti).
Planiramo posjetiti i Nacionalni park Plitvička jezera, selo Rastoke te otići u Sloveniju i posjetiti Postojnsku jamu i predjamski dvorac. Namjeravam nagurati u raspored što više toga. Svi savjeti i preporuke su dobrodošli.
JIM: Dolazim sa suprugom i kćerkom jer su u tijeku školski praznici. Nikad prije nisam bio u Hrvatskoj pa se nadamo vidjeti neke od prelijepih znamenitosti Zagreba. Volim iskusiti različitu hranu, upoznati kulturu i ljude. Nakon boravka u Zagrebu, zapravo na moj rođendan, putujemo u Split te ćemo provesti nekoliko dana na obali.
*
Za one koji žele znati više 
U Zagreb dolaze direktno sa sajma knjiga u Frankfurtu i ovo im je prvi boravak u Hrvatskoj.
Zagrebačkoj publici predstavit će se 22. i 23. listopada na druženju s čitateljima u Kazalištu mala scena, s početkom oba dana u 18 sati. Predstavljanje njihove serije slikovnica 23. listopada moderirat će umjetnička direktorica kazališta Buga Marija Šimić Milošev.
Osim što piše i ilustrira slikovnice, Rachel Bright osmislila je kreativnu kolekciju čestitki i darovnog programa s poticajnim i pozitivnim porukama pod nazivom The Bright Side te često putuje svijetom održavajući govore o pozitivnom razmišljanju i životnoj filozofiji jednostavnog i sretnog života. Dobitnica je i mnogobrojnih nagrada za svoj rad, a za sebe voli kratko i jasno reći da je profesionalni optimist. Uz to što savršeno barata riječima i ilustracijama, skuplja šešire, a bez problema može istrčati maraton. Živi u Velikoj Britaniji, u malenome mjestu Dorset pokraj mora s mužem i dvije kćeri te psom.
Jim Field višestruko je nagrađivan ilustrator, dizajner i animator. Svoje kreativne ideje voli dočaravati u raznim formama i medijima poput glazbenih spotova, crtića, reklama…, ali ponajviše ga veseli rad na slikovnicama za djecu. Rođen je i odrastao u Velikoj Britaniji, a trenutačno živi u Parizu sa suprugom i kćeri. Kroz svoju je dosadašnju karijeru surađivao s nizom drugih autora, među ostalim i s J. K. Rowling.
Intervju uz dopuštenje: Profil