Među najomiljenijim simbolima grada Dubrovnika svakako je Orlandov stup, prikaz srednjovjekovnog ratnika s isukanim mačem u ruci.
Današnju skulpturu (5.17 m) izradio je talijanski kipar Bonino iz Milana (neki kao autora navode domaćeg kipara Antuna Dubrovčanina), a inspirirao ju je junak Rolando iz 8.stoljeća (preminuo 778.), koji je ,prema legendi, pomogao Dubrovčanima u obrani prilikom opsade Saracena (koja se zbila stoljeće kasnije!).
Orlandov stup je 13. svibnja 1419. postavljen na Stradunu nedaleko Vrata od Pila u neposrednoj blizini znamenitih dubrovačkih zdanja poput crkve svetog Vlaha, palače Sponza, Kneževog dvora i male Onofrijeve česme.
Uvijek je bio omiljeno mjesto za sastanke jer iznad njega dvojica „zelenaca“ otkucavaju vrijeme, a služio je i prilikom mjerenja dužine, jer je duljina njegove podlaktice (51.2 cm) stoljećima služila kao mjera nazvana „dubrovački lakat“.
Mada omiljen, Orlando je od nestašnih prolaznika doživljavao razne nepodopštine, pa je godinu 2019. nazvanu „Orlandovom godinom“ (obilježavanje 600. obljetnice postavljanja) dočekao zagrađen unutar drvene kućice, kako bi se ispitala oštećenja i originalna skulptura možda zamijenila kopijom.
Vjerojatno je upravo ta naglašena (formalna i simbolička) pozicija Orlanda u Dubrovniku potaknula pisca, ilustratora i filmaša Igora Lepčina da prvu knjigu u serijalu Adriatic Ana naslovi „Adriatic Ana i otimači Orlandove glave“ (Opus Gradna, 2018.).
Glavna junakinja, 12-godišnja djevojčica Ana ima malo drugačije prioritete od svojih vršnjakinja: zanima ju baština.
Voli stare zanate, rukotvorine, povijesne građevine i tradicijske običaje, a njezin omiljeni modni detalj je ovratnik od paške čipke (zbog čega ju, naravno, ismijavaju u školi).
Ana je drugačija i zato je često osamljena…iako, ne smijemo zanemariti njezinog vjernog čupavog psa mješanca Cocola.
Budući da je Ana pametna i marljiva, pobjeđuje na natjecanju u pisanju sastavka o kulturnoj baštini i za nagradu odlazi u Dubrovnik kako bi svoj sastavak pročitala na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara.
Opisujući Anine ogodovštine u Dubrovniku, Lepčin crta zgrade pokraj kojih prolazi, ljude koje susreće i zbivanja u kojima sudjeluje, pri čemu do izražaja dolazi njegov filmski pristup.
Iako boravak u Dubrovniku počinje bezazleno, Ana se zbog svoje radoznalosti slučajno „upetlja“ u poslove razbojničke bande koja planira odrezati i otuđiti Orlandovu glavu.
Plan je u suštini vrlo jednostavan: u kutijama za glazbala nalaze se alati za rezanje kamena, a kip je ograđen radi čišćenje (što je zgodna opaska, jer proizlazi da gradske vlasti ne znaju što se zbiva u gradu!).
U nakani da osujeti razbojnike, Ani pomažu Maro i njegov tata, ali i njezin brat kompjuteraš…. Ana i njezini prijatelji nadmudruju razbojnike, a cijela priča nabijena akcijama i opisima izvrsno dočarava ravnopravnost između „starinskih“ vrijednosti (prilikom pojmova vezanih uz baštinu, Lepčin upućuje mlade čitatelje na Google) i suvremene tehnologije (on line akcija uspijeva zaustaviti Glavnog).
Brojni duhoviti crteži i primjeren tekst kroz koji Igor Lepčin prati Anine poduhvate, na zabavan pa čak i pomalo znanstveno-fantastični način, podučava mlade čitatelje o kulturnoj baštini i moralnim vrijednostima.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
