Zbog izbijanja pandemije koronavirusa visoka učilišta diljem svijeta prešla su na online nastavu početkom prethodne godine.
U ovom se semestru na pojedinim sveučilištima ponovno održavaju predavanja uživo, no u brojnim slučajevima nastava se i dalje odvija u hibridnom obliku ili virtualno. Drukčija struktura nastave na daljinu primorala je studente da samostalnije organiziraju vlastito učenje te se samostalno motiviraju.
Još na samom početku pandemije stručnjaci sa Sveučilišta u Beču počeli su se zanimati za to kako se studenti nose s online nastavom, kako se uspijevaju organizirati i održavati samokontrolu te kako zadržavaju motivaciju.
U najnovijem istraživanju, koje je proveo međunarodni tim pod vodstvom znanstvenice Elisabeth Pelikan i njezinih kolega s Instituta za razvojnu i obrazovnu psihologiju Sveučilišta u Beču, sudjelovalo je ukupno 15.462 studenata iz 16 različitih zemalja, između ostaloga iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Finske, Poljske, Japana, Kine i SAD-a.
Provedena studija temelji se na teoriji samoodređenja koju su razvili psiholozi Edward Deci i Richard Ryan sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Teorija kaže da postoje tri osnovne potrebe ključne za psihološko zdravlje – kompetentnost, samostalnost i društvena povezanost – te da zadovoljenje tih triju potreba pridonosi unutarnjoj motivaciji i uspješnosti.
Potreba za kompetentnošću odnosi se na osjećaj sposobnosti i mogućnosti utjecaja na okolinu, potreba za samostalnošću tiče se osjećaja osobne kontrole i mogućnosti izbora, dok se pod potrebom za društvenom povezanošću podrazumijeva uspostavljanje međuljudskih odnosa. Ovom studijom znanstvenici su htjeli utvrditi može li se ta teorija primijeniti i na motivaciju za učenje na daljinu u uvjetima pandemije bolesti COVID-19.
Rezultati istraživanja potvrdili su pretpostavke teorije samoodređenja te su pokazali da su ove tri ključne potrebe povezane s motivacijom za učenje na daljinu. Prema istraživanju studenti koji unatoč pandemiji imaju snažniji osjećaj društvene povezanosti lakše se motiviraju za učenje.
Utvrđeno je i da se kompetentnost i autonomija u velikoj mjeri pozitivno odražavaju na motivaciju. Studenti koji su imali osjećaj da su dorasli dodijeljenim zadacima te da mogu samostalno birati svoje zadatke kao i vrijeme i mjesto učenja, obično su ih ispunjavali dosljedno i na vrijeme.
Stoga znanstvenici smatraju da bi u online nastavi trebalo uzeti u obzir zadovoljenje ovih triju potreba, što se, na primjer, može ostvariti pomoću različitih vrsta zadataka i metoda poput rada u manjim grupama u posebnim virtualnim sobama. Studente također treba poticati da koriste raspoložive mogućnosti, zaključuje Elisabeth Pelikan.
Studija je nedavno objavljena u stručnom časopisu PLOS ONE, a dostupna je putem sljedeće poveznice: https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0257346.
Uz dopuštenje: EuroCpmm (sve fotografije)