U drevna vremena, prije nego je izumljen sat, ljudi su znali da godišnja doba redovito dolaze i odlaze.
I sunce redovito izlazi i zalazi stvarajući dan i noć. Daleko u prethistoriji čovjek je ustanovio da se vrijeme može mjeriti koristeći te redovite događaje. Dužina vremena između nastupa dvaju ljeta nazvana je godina. Vrijeme između dva izlaska Sunca nazvano je dan. Drugi način mjerenja vremena bio je da se bilježi javljanje novog mjeseca, mlađaka. To se događa u redovitim razmacima od oko 28 dana. Tako kad netko kaže “mnogo je mjeseci prošlo”, on misli da je Mjesec rastao i opadao mnogo puta. Mjera za vrijeme mjesec dolazi od zemljinog satelita Mjeseca.
Mi danas znamo da se svi ti redoviti događaji mogu objasniti astronomijom. Dan je vrijeme koje treba Zemlji da se okrene oko svoje osi. Dok se zemlja okreće oko svoje osi u isto vrijeme putuje oko Sunca. Godina je vrijeme potrebno Zemlji da jednom potpuno obiđe oko Sunca. Stvarno joj treba 365 1/4 da to izvrši pa svake četvrte godine imamo jednu prijestupnu godinu od 366 dana. Dodatni je dan 29. veljače. Tako se izbjegava odstupanje kalendara od kretanja Zemlje i Sunca. Mjesec dana računamo po okretanju Mjeseca oko Zemlje, i to objašnjava njegove redovite promjene.
Dan je podijeljen u 24 jednaka dijela od jednog sata. Svaki sat je podijeljen u 60 minuta a svaka minuta u 60 sekundi.
Jedna od prvih sprava za mjerenje vremena bila je sunčana ura. Kako se zemlja vrti oko svoje osi, sjena koju stvara Sunce postupno kruži njenom površinom. To je kretanje zabilježeno i iskorišteno za utvrđivanje vremena. Drugi načini mjerenja vremena ovise o zbivanjima koja se javljaju u redovitim razmacima. Redovito zbivanje upotrijebljeno za mjerenje vremena je prolazak pijeska kroz usku rupicu. Na taj način radi mali kuhinjski pješčani sat. Veće izdanje nazivamo staklena ura.
Naredna pojava upotrebljava za mjerenje vremena bilo je njihanje jednog njihala. To je uteg obješen na kraj jednog štapa ili žice. Njihalu uvijek treba jednako vrijeme za njihaj od jednog do drugog kraja, bez obzira koliko mu je dug put.
Precizna mjerenja vremena zasnovana su na vibracijama atoma. Te su vibracije veoma precizne i atomski satovi su točno do razine jedne sekunda na 3000 godina.
Zanimljivo:
> U džepnim i malim satovima njihalo je zamijenjeno spiralom, koja glavno kotač u satu oscilira naprijed natrag.> Prvi poznati sunčani satovi bilu su egipatske.
> Vodeni sat ovisi o vodi što kaplje s jedne razine na drugu i podiže plovak.
Piše: Wishmama
